Meditacija na Otpjevni psalam Pete nedjelje kroz godinu B...
Ps 147, 1-6
Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
I povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
Svaku njezinim imenom naziv.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin
pridiže ponizne,
zlotvore
do zemlje snizuje.
Kako nas uči teologija, Božja objava događa se prvenstveno zbog Božje ljubavi, a ne zbog toga da spoznamo što više informacija o Bogu. Bog se u svom govorenju ljudima otkriva, a jer je on sama ljubav, taj govor zahvaća čovjeka u ljubavi. Od čovjekovog pada Bog ga želi ponovno dovesti u svoje zajedništvo i stoga su kroz povijest spasenja prisutni mnogi oblici Božje objave, a najviše nam se otkrio u svome Sinu Isusu Kristu. Čovjek je u padu pod grijehom osakatio svoje srce i potrebna mu je pomoć onoga koji ga je sazdao kako bi ponovno izgradio svoje srce – središte cjelokupne osobe. Stoga je sav Božji napor usmjeren na izlječenje čovjekove ranjenosti kako bi posve pristupio u nebesko zajedništvo.
Naravno da je čovjek kroz božanske objave upoznao određene istine o Bogu i kroz te istine ga časti i daje mu hvalu, kako možemo čitati i u ovome psalmu: Bog je sladak, on je dostojan svake hvale, on je graditelj, onaj koji sabire raspršeno stado, velik je i svesilan, stoji iznad svake mudrosti i svake veličine na zemlji i na nebesima. Nisu ovo naučene istine koje se samo izriču preko usana, nego su ovo istine upisane u čovjekovo srce. Baš ono srce koje je skršeno grijehom, ali ga Bog obnavlja. On se u svojoj ljubavi prigiba prema svakom srcu koje je spremno za cjelovitost, za život. Tako liječi srca i daje novi život – ljepši, život u punini ljubavi.
Svatko od nas nosi dio te skršenosti srca, jer smo po svojoj naravi grješni ljudi, ali smo ujedno po svojoj naravi od Boga stvoreni i nosimo njegov biljeg na sebi. Potrebno je odgovoriti na tu ljubav kojom nas Bog želi izliječiti i privesti svome zajedništvu, a na ljubav se odgovara ljubavlju. Ljubav opet ne poznaje zataje, nepoštovanja, mlakosti ni mržnje prema Bogu. Ljubav je uvijek cjelovita. Stoga jedino ljubav može izliječiti srca skršena. I tako je sama Ljubav došla među nas i svojom smrću na križu i probodenim srcem ozdravila naša srca i otvorila nam put do samoga Boga. Srce puno ljubavi biva probodeno za ozdravljenje naših srdaca. Srce u svetopisamskim tekstovima označava središte osobe i njezinu cjelovitost. Ta središnjost Kristovim djelom spasenja biva ozdravljena i čovjeka ponovno osposobljuje za vječnost.
Uzmimo u obzir da je psalmist ove istine o Bogu iz psalma izgovorio slušajući o Božjim djelima u njegovom narodu, još ne poznajući Kristovo djelo otkupljenja. Koliko li tek veći zanos i radosniji kliktaj trebaju biti naše molitve i hvale upravljene Bogu, znajući što je Krist za nas učinio! Darovanost novog života neka urodi istinskim pjesmama hvale obnovljenog srca!
