Da bi netko postao tragom, mora proboraviti jedno vrijeme kod Gospodina, stanovati s njim i upoznati ga kao Mesiju – Pomazanika...
Čitanja pretprošle nedjelje me uvijek podsjete na temu tragova. Tragova koji nam pomažu u potrazi Onoga koji je apostole pitao: »Što tražite?« Posebno me dotaknu ti događaji i osobe u svetopisamskim tekstovima koji nam pred oči stavljaju ljude koji nas privode Isusu. Tada se sjetim osoba koje su mene upućivale na Gospodina. Sjetim se osoba koje su na meni ostavile trag, osoba koje su na sebi imale tragove susreta s Gospodinom.
Dakle, te osobe su u nekim značajnim trenutcima moga života bile na pravome mjestu. Nikad se nisam mogao pa ni sada ne mogu oteti dojmu da me je Bog želio baš preko njih privući k sebi. Moram priznati da se među tim osobama ističe jedna, jedna koju bih mogao nazvati Trag. Trag u oba gore spomenuta smisla. Osobitost tih osoba je to što su one baš poput apostola Andrije, ili Filipa – kasnije u istom Evanđelju – mene dovodile Gospodinu. Te osobe su svojim životom govorile: »Evo Jaganjca Božjega!« u trenutcima kada ga ja nisam mogao prepoznati. Bile su svjedoci Boga koji je prolazio, ali ujedno su me poput Njega, opet više svojim životom negoli riječima, pitali što ja tražim.
Ipak, te osobe, ti tragovi ne bi me mogli to pitati ni Jaganjcu privoditi da Ga i sami ranije nisu susrele. Da bi netko postao tragom, mora proboraviti jedno vrijeme kod Gospodina, stanovati s njim i upoznati ga kao Mesiju – Pomazanika. Baš zbog toga jer su susrele Mesiju i provodile vrijeme s njim, te su osobe postale Njegovi tragovi u ovome svijetu i kao takve mogle su i meni reći: »Našli smo ono što tražiš, našli smo onoga kojeg tražiš! «
No, bilo bi promašeno zadržati se na tim osobama, jer one su ipak samo jedna etapa na putu do Onoga kojeg tražim i kojeg sam tražio. Ova čitanja me podsjete i na ožiljke koji su mi od tragova ostali. Ti ožiljci me podsjete da sam i ja sada samo trag. I baš u tome vidim smisao svoga poziva. Biti trag, biti poslanik, biti onaj koji je susreo Gospodina, proveo vrijeme s njim. I biti onaj koji će sada druge privoditi, dovoditi k njemu, jer sam Ga upoznao kao Mesiju.
Da nije bilo tragova u mome životu, da me nitko u mojim lutanjima nije naučio čuti Božji glas, ja sada ne bih bio tu gdje jesam. Teško da bih ja, da nije bilo Traga i tragova, rekao: »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.« To i sada pokušavam govoriti, osluškujući Njegov glas u zaglušujućoj buci koja me tako često okružuje, a u tom mi pomažu i sjećanja na tragove. I želio (čini mi se rano govoriti u prezentu) bih i ja jednoga dana biti taj koji će druge uputiti da Gospodinu kažu: »Govori, sluga tvoj sluša. «
A On, on će ih pogledati, prepoznati i reći im tko su doista.
