Svoj put do Krista moramo pronaći sami – čak i onda kada nam drugi priječe da Ga pronađemo...
Iz
očinske kuće otišla je na čudesan način: bojeći se da bi joj spriječili izlaz,
nije htjela izići na uobičajena vrata, nego je išla na jedna druga vrata kuće.
Kako ih nitko ne bi mogao otvoriti, bila su pritisnuta teškim drvenim gredama i
kamenim stupom, što bi jedva moglo pomaknuti nekoliko ljudi. A ona ih je sama
uz pomoć Isusa Krista uklonila i otvorila. Sljedećeg jutra, svi koji su vidjeli
otvorena ta vrata vrlo su se čudili kako je jedna djevojka mogla to učiniti. (Sestra Katarina)
Kad
je, dakle, ostavila kuću, grad i rodbinu, pohitjela je k Svetoj Mariji
Porcijunkulskoj. Ondje su braća čuvala svetu stražu s upaljenim svjetiljkama i
čekala djevicu Klaru. (fra Toma
Čelanski)
Čitajući ove retke o svetoj Klari odmah su mi pale na pamet riječi
iz Ps 45: Zaželi li Kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni Njemu. Uistinu, što je Klara drugo učinila nego se
smjerno poklonila Onom koji joj je uputio uzvišen poziv da Ga nasljeduje u
svetom siromaštvu i jednostavnosti?
Iako se to dogodilo prije 800 godina, takav je poziv i danas tako
aktualan da ga je nemoguće odvojiti od Klarinog. I danas možemo biti svjedoci
raznih primjera kako se mladi velikodušno odazivlju na Kristov poziv da ga
slijede kroz redovništvo. Danas je, možda, teže odvojiti se od svega onoga što
imamo van redovništva jer je previše toga vezano za nas s opravdanjem: Danas to imaju svi, ili Moram to imati, Drugačije ne mogu! te neko slično opravdanje. No, za Krista to nije dovoljno. Njemu ne možemo služiti
podvojena srca. Ukoliko smo se odazvali na Njegov poziv moramo odbaciti sve ono
što nije On. Moramo u potpunosti isprazniti sebe od svega onoga što nije Krist
kako bi On u potpunosti mogao ispuniti naše srce i tako nam dati sve ono što
nam je potrebno.
Ovaj Klarin odaziv može nas naučiti mnogočemu ali najvažnije je
ono da svoj put do Krista moramo pronaći sami – čak i onda kada nam drugi priječe
da Ga pronađemo. Vidimo kako je Klara krenula na drugi izlaz i tako, uz
Kristovu pomoć, došla do svog cilja. Na to smo danas i mi pozvani: odvažiti se
sami pronaći Krista onim putem kojim samo mi možemo proći. Vrijedan je Krist
toga da idemo protiv svih kako bismo pronašli Njega. Što, onda, čekamo? Kako
kaže sv. Terezija Avilska: Sve prolazi.
Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Samo
Bog dostaje.
