Isus ne bježi od križa kojega je nosio ovaj gubavac... On ga uzima.
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« i odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. (Mk 1,40-45)
Pročitao sam negdje da Boga neodoljivo privlače oni koji nose neki križ. Ni On se nije mogao othrvati križu. Ova perikopa tome svjedoči na najizravniji način. Ako samo malo zavirimo ispod površine vidjet ćemo i sami da je tome tako. Vidimo da u početku odmah imamo čovjeka koji nosi neki križ - gubavca. Biti gubavac u Isusovo vrijeme značilo je odvojenost od drugih i kronična nevoljenost. Možda to nije uobičajeni izraz ali je tome tako bilo. Nisu bili prihvaćeni ni na koji način niti su imali bilo koje pravo osim na život van zajednice i odvojenost od drugih. Ovaj gubavac sigurno je bio gladan kruha. Više od toga bio je gladan ljubavi. To je upravo onaj križ koji je dolazio s gubom. U cijelom Novom Zavjetu možemo svjedočiti kako Isus prilazi takvima. Ova guba samo je slika onog nutarnjeg stanja koje u nama proizvodi grijeh. Narušava naš odnos s Bogom i ranjava Njegovu ljubav prema nama.
Gubavac dolazi pred Isusa, klekne i moli da ga očisti ako želi. Ovo je primjer molitve koja je Bogu mila, poput one što je Isus izreče u Maslinskom vrtu: Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! (Mt 26, 39) Slika je ovo upravo onog odnosa kakvog bismo trebali imati s Bogom. Trebamo shvatiti da Bog nema ulogu onoga tko ispunjava naše želje samo zato što nešto izmolimo. Kada se Bogu prilazi s povjerenjem da On ipak zna bolje od nas što nam je potrebno onda i molitve budu drugačije jer se ide za ostvarenjem Njegove volje. Vidimo da to dopire do Boga jer imamo svjedočanstvo da je Isus tim riječima bio ganut i da je molitva dobila svoje uslišanje.
Dade se ovdje vidjeti da Isus ne bježi od toga križa kojeg je nosio ovaj gubavac. Zapravo, On ga uzima ovome gubavcu. S njega nestade gube. Cijeli život mu se u trenutku preokrenuo. Mogao je krenuti ispočetka. Ozdravljen iznutra i izvana. Uspostavio je osobni odnos s Bogom i riješio se onoga što je bilo smetnja za odnose s drugim ljudima. Zar ovo ne pokazuje što jedna ispovijed čini nama danas? Uspostavlja odnos s Bogom a i obnavlja odnose s drugima. Teško je tada sakriti onu promjenu koja se u nama dogodila u tom trenutku. Vidimo da to nije pošlo za rukom ni ovom gubavcu.
Ne želim se upuštati u daljnju analizu ovoga ulomka. Dovoljno je i ovo da shvatimo da Bog ne bježi od naših križeva nego da nas čeka da Mu dođemo s povjerenjem. Želi biti naš Šimun Cirenac samo da shvatimo da u takvoj situaciji nismo sami. Osim nas samih ne znam što nas još priječi da Mu se približimo?
