Isus nam želi ukazati koliko je u ovom vremenu priprave za uskrsnuće potrebno odvojiti se od svega onoga što nam otežava ići putem kojim je on išao. Da bismo to postigli, moramo se odreći svega što nam stoji na putu do uskrsnuća. Moramo ući u osamu svoga srca...
Mt 17, 1-9
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
U nedjelji koja je iza nas dotakli smo se pustinje. Taj odlomak želi nam ukazati na važnost pustinje tijekom korizme. Zato nas može pomalo zbuniti zašto već u drugoj korizmenoj nedjelji spominjemo preobraženje. U ovom odlomku vidimo da Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana i odvodi ih na goru u osamu kako bi doživjeli trenutak njegove slave. Prije križnoga puta želi im pokazati što ih čeka na kraju da ne izgube hrabrost ići za njim.
Isus nam želi ukazati koliko je u ovom vremenu priprave za uskrsnuće potrebno odvojiti se od svega onoga što nam otežava ići putem kojim je on išao. Da bismo to postigli, moramo se odreći svega što nam stoji na putu do uskrsnuća. Moramo ući u osamu svoga srca na gori vlastitog preobraženja gdje ćemo susresti Isusa koji nas vodi strmim putem. Taj put moramo prihvatiti jer jedino put koji je zahtjevan dovodi do cilja koji je svrhovit.
Na putu do toga cilja često nas mogu obuzeti strahovi, razne kušnje i napasti. Čak možemo i sumnjati u sve. Tu uviđamo koliko smo jadni i bijedni bez Boga. Znajući to, Bog nam daje Isusa Krista za kojeg kaže: Slušajte ga! S Isusom je sve lakše jer je postao čovjekom da bi razumio našu patnju. Da bi prošao ono što mi prolazimo. Ali je i dalje Bog koji ima snagu pomoći nam u životnim tegobama, križevima i svim vrstama patnje. Zbog toga budimo hrabri priznati svoje slabosti pred Bogom i tražiti ga pomoć. Samo tako ćemo doživjeti preobraženje jer je i Isus odlazio na osamu moliti se Ocu da izdrži ono što je stavio preda nj.
