Približilo se...

»Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!«

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!«                             

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.  (Mt 4, 12-23)        


Ove nedjelje Crkva pred nas stavlja početak Isusovog javnog djelovanja. Kao što možemo vidjeti Isus započinje svoje djelovanje nakon Ivanovog predanja u tamnicu. Ivan je svoje poslanje završio, pripravio je put Mesiji - Spasitelju, i sada nam se Isus u potpunosti objavljuje. Svoju objavu i javno djelovanje započinje snažnim riječima, tj. pozivom upućenm svim narodima: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Isus nas poziva na obraćenje, obraćenje našeg srca da nas što više privede k Bogu i Njegovom Kraljevstvu. U ovom odjeljku čitamo i o Isusovom ispunjanju riječi proroka Izajije: »narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku!«  Napokon sve što je po prorocima navješteno polagano se ispunja i dobiva svoj smisao u Isusu.

U drugom dijelu evanđelja imamo pred očima predivan prizor, meni osobno jedan od dražih. U ovom primjeru možemo uvidjeti Isusovu poniznost i jednostavnost. Isus koji može odabrati koga hoće da mu bude učenikom, od svih ljudi odabire najjednostavnije ljude. On odabire ribare - ljude koji žive od svog ulova i ničeg više. Još jednom pokazuje svima nama da naša logika nije jednaka Božjoj. Ovim pozivom i danas poziva svakog od nas da Ga slijedimo, da živimo život dostojan Njega koliko je god to moguće. Isus nam kaže da pođemo za Njim, ne kaže da nas čeka lagan put, put za Isusom je težak, ali znamo da se isplati i da će On biti s nama do svršetka. Vidimo koliko su jake Isusove riječi kad se svaki od ovih četvorice pozvanih nije ni oglasio nego jednostavno krenuo za Njim. Kad te Isus zove u svoju službu teško je reći ne. Mnogo se toga ostavlja, ali se još više dobije, mnogo više nego zaslužujemo.

Na kraju evanđelist Matej piše o Isusovom propovijedanju, javnom djelovanju i pokazuje nam Božju svemoć. Isus prilazi čovjeku u potrebi, liječi svaku bolest i nemoć, iscjeljuje ranjena srca i poziva nas da dođemo k Njemu. Poručuje nam da Bog nije neki strogi Otac, nego upravo suprotno - Bog je milosrdan i blag. Obratimo stoga svoja srca Bogu, Njemu se utecimo u svakoj prigodi, a on će nas dočekat raširenih ruku.