U liturgijskim čitanjima svetkovine Svih svetih čut ćemo govor o blaženstvima. Ovaj je govor upućen svim ljudima jer nam otkriva smisao života punog problema, žrtava i sukoba.
Otkriva nam nagradu koja nam je skrivena u životu na zemlji dok se pitamo čemu sve naše žrtve koje činimo. Daje nam pravi put za traženje i nalaženje Boga, za smisao života s drugima i ljubavi prema njima.
Otkriva nam da plaća za sve ono što činimo na zemlji dolazi tek u nebu, u vječnom životu za kojeg se svi trebamo izboriti. Svi se vjernici svakodnevno bore sa sobom za svoju vjeru. Osjećaju se napuštenima i izigranima zbog neuzvraćenih djela i često se čuje prigovor kako ateisti bolje i ispunjenije žive od iskrenih vjernika. Često ne dobivamo nikakav odgovor na naša pitanja te se onda počnemo pitati o snazi svoje vjere. Tražimo savjete zašto nam se događaju razne nedaće iako se trudimo oko svoje vjere, ali ti savjeti nam se ponekad čine besmislenima. Ne postoji nikakav način za izlazak iz ovakvog stanja osim ustrajnost u molitvi i ostanak s Bogom do kraja, koliko god nam se činila teška naša kriza.
Kroz iste probleme prolazili su i sveci koje cijela Crkva danas slavi. U svom životu Crkva im se oduvijek obraćala za zagovor kod Boga da nađe onaj pravi put i da joj udijeli snagu za djelovanje među ljudima koje mora približiti Bogu. Na svima je nama da svijet učinimo Kristovim i nastavimo ono djelo koje su započeli sveti ljudi prije nas. Svi smo mi pozvani na svetost i nikada ne smijemo odustajati od traženja Boga. Kroz trenutke samoće i mraka mora proći svatko tko se želi približiti Gospodinu jer to je test naše vjere i ustrajnosti. To je onaj zadnji zid kojeg moramo preskočiti da se nađemo oči u oči s Gospodinom i da jasnije razabiremo Njegov glas. Zato se nikad ne smijemo obeshrabriti, nego moramo cijeli svoj život posvetiti Bogu i drugim ljudima i nadati se da smo barem nešto dobrog učinili. Trebamo se uspjeti pronaći u današnjem Evanđelju jer je ono putokaz za ljude koji žele postići vječni život.
Otkriva nam da plaća za sve ono što činimo na zemlji dolazi tek u nebu, u vječnom životu za kojeg se svi trebamo izboriti. Svi se vjernici svakodnevno bore sa sobom za svoju vjeru. Osjećaju se napuštenima i izigranima zbog neuzvraćenih djela i često se čuje prigovor kako ateisti bolje i ispunjenije žive od iskrenih vjernika. Često ne dobivamo nikakav odgovor na naša pitanja te se onda počnemo pitati o snazi svoje vjere. Tražimo savjete zašto nam se događaju razne nedaće iako se trudimo oko svoje vjere, ali ti savjeti nam se ponekad čine besmislenima. Ne postoji nikakav način za izlazak iz ovakvog stanja osim ustrajnost u molitvi i ostanak s Bogom do kraja, koliko god nam se činila teška naša kriza.
Kroz iste probleme prolazili su i sveci koje cijela Crkva danas slavi. U svom životu Crkva im se oduvijek obraćala za zagovor kod Boga da nađe onaj pravi put i da joj udijeli snagu za djelovanje među ljudima koje mora približiti Bogu. Na svima je nama da svijet učinimo Kristovim i nastavimo ono djelo koje su započeli sveti ljudi prije nas. Svi smo mi pozvani na svetost i nikada ne smijemo odustajati od traženja Boga. Kroz trenutke samoće i mraka mora proći svatko tko se želi približiti Gospodinu jer to je test naše vjere i ustrajnosti. To je onaj zadnji zid kojeg moramo preskočiti da se nađemo oči u oči s Gospodinom i da jasnije razabiremo Njegov glas. Zato se nikad ne smijemo obeshrabriti, nego moramo cijeli svoj život posvetiti Bogu i drugim ljudima i nadati se da smo barem nešto dobrog učinili. Trebamo se uspjeti pronaći u današnjem Evanđelju jer je ono putokaz za ljude koji žele postići vječni život.
