Naše poslanje danas ni po čemu se ne razlikuje od ovoga u evanđeoskom odlomku. Mi koji živimo ovo vrijeme, danas smo, možda više nego ikada, pozvani naviještati kraljevstvo Božje i širiti mir, jer sve je više nemira u nama samima i u svijetu oko nas koji je sve netrpeljiviji.
Lk 10, 1-12.17-20
U ono vrijeme:
Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«
Nakon što smo pročitali evanđeoski odlomak koji je Crkva ove nedjelje stavila pred nas, vidimo da su stvari otprilike jasne. Isus određuje broj učenika, njih sedamdeset i dvojicu, upozorava ih što da ne nose na put te im daje određene upute kako se ponašati, ali im govori i što to zapravo trebaju činiti po mjestima u koja ih šalje, a kamo je i sam kanio doći. Isus ih šalje kao navjestitelje mira ljudima koji taj mir žele i traže te kao glasonoše kraljevstva Božjega svima, čak i onima koji takvo kraljevstvo ne traže ili ne žele. Ipak, Kraljevstvo Božje dolazi.
Vidimo dalje u odlomku kako se učenici s tih putovanja vraćaju itekako radosni, oduševljeni i puni dojmova jer su ostvarili i više nego što su mogli zamisliti. Isus im na to kaže da se ne raduju zbog toga što im se duhovi pokoravaju, već zato što su im imena zapisana na nebesima.
Kako smo kazali, sve se čini tako jednostavno i jasno rečeno. Naravno, sve dok u pitanju nije naš život. Ako pažljivo promatramo, već nam prva rečenica ovog odlomka govori o dvije stvari koje Bog čini u našem životu – o određenju i poslanju. Odredi Gospodin… Bog je odredio da se rodimo, to nije bila naša želja ili izbor, niti nešto što smo sami mogli birati. Bog nas je stvorio baš ovakve i baš u ovoj obitelji, baš u ovom mjestu i baš u ovo vrijeme - s nekim razlogom, s nekim poslanjem. Zašto? Njemu je poznato. On određuje, šalje i poziva svakog pojedinca da pronosi mir ovim svijetom, da naviješta pravi mir i Kraljevstvo Božje koje ima doći. Već 2000 godina neumorno čini tako, zašto bi s tobom bilo drugačije?
Bog i danas jednako voli, jednako zove svakoga od nas. I istina, šalje nas kao janjce među vukove, a svi znamo što će biti s janjetom koje okruži čopor vukova. Ali ako janje dolazi među čopor vukova u ime Onoga koji ima vlast nad tim vukovima, čega se janje treba bojati? Samo mir može smiriti nemir ili svjetlost ukloniti tamu.
Naše poslanje danas ni po čemu se ne razlikuje od ovoga u evanđeoskom odlomku. Mi koji živimo ovo vrijeme, danas smo, možda više nego ikada, pozvani naviještati kraljevstvo Božje i širiti mir, jer sve je više nemira u nama samima i u svijetu oko nas koji je sve netrpeljiviji. Jednom ćemo završiti ovo svoje putovanje, zato trebamo biti svjesni prolaznosti ovoga svijeta i usmjeriti svoj život na neprolazne, vječne vrijednosti i, ako možemo, tako pomoći i drugima da otkriju te vrijednosti, da otkriju mir koji Krist pruža i Kraljevstvo koje nam daje.
Učenici su se s putovanja vratili radosni zbog darova kojima su ozdravljali druge, izgonili zloduhe i slično. Isus ih upozorava da se ne raduju zbog toga, već zato što su im imena zapisana na nebesima. I mi danas imamo različite talente u kojima možemo prepoznati Božje darove, a ljudi će često ustati, pljeskati nam i hvaliti nas kako smo mi nešto učinili. Čuvajmo se zato oholosti u koju bismo lako mogli upasti zbog talenata koji su nam povjereni da po njima služimo Bogu i proslavljamo njega, a ne sebe.
Vidimo da ni učenici nisu u tome uvijek uspijevali, a bilo je i onih koji nisu prihvaćali ono što su im apostoli govorili. A Isus kaže: ''Ipak, znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!''
