Naviještati i(li) svjedočiti

Slijedim li Isusa ili se samo pretvaram? Ispovijedam li Isusa ustima, a zapravo radim svoj posao i nemam nikakve veze s njim?

Lk 9, 18-24

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

        Draga braćo i sestre, danas Crkva pred nas stavlja dio svetog evanđelja po Luki. Isus se bio povukao s područja kojim je vladao Herod, kao i od mnoštva ljudi koji su se okupljali oko njega tražeći ozdravljenje. Došao je na mjesto gdje može u miru voditi razgovor s učenicima i naći priliku za neometano razmišljanje. Evanđelisti Matej i Marko ovaj događaj smještaju nedaleko od Cezareje Filipove.

        Luka kaže da je Isus molio u osami. Dok je molio, upita učenike: „Što govori svijet, tko sam ja“? Njihov odgovor u potpunosti se podudarao s glasinama koje su dopirale do Heroda. Jedni su govorili da je Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, treći da je netko od drevnih proroka (Lk 9,7-9).

        Uslijedilo je drugo pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Za koga me vi držite, za razliku od drugih? Možemo zamisliti da je nakon ovoga pitanja uslijedila šutnja učenikâ, puna stida i strepnje. Upoznavanje Isusa uvijek je osobno otkriće, a ne nešto što bi se čulo ili naučilo od drugih ljudi. Petar, koji razumije Isusovo pitanje, jedini od učenika ima hrabrosti odlučiti se odgovoriti: „Ti si Krist - - Pomazanik Božji“! Nakon toga odgovora Isus im zaprijeti da to nikome ne kazuju, jer bi narod sigurno loše protumačio te riječi. Petar govori da je Isus onaj osloboditelj kojega narod dugo očekuje – Mesija. Oni su mislili da će Mesija doći s četama vojske, ali Isus daje pravo značenje Mesije – on treba trpjeti.

        Peter Hebel (švicarski pjesnik i pisac) napisao je smiješnu priču o tome kako je neki seljak susreo učitelja u polju. Pitao ga je je li istina da uči djecu da okreću drugi obraz? Učitelj je potvrdno kimnuo glavom, a onda ga je seljak svom snagom udario šakom u lice, jer mu je već od davna zamjerao. U tom trenutku prolazio je grof koji je primijetio tučnjavu pa je poslao svoga slugu da provjeri što se događa. Sluga je vidio kako učitelj udara seljaka šakama. Vikao je: „Mjerom kojom mjerite bit će mjereno vama! Mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše!“ Sluga se vratio i rekao: „Gospodaru, tamo se ne događa ništa neobično. Oni samo tumače Sveto pismo!“ 

U današnjem evanđelju Isus izgovara riječi koje njegovi učenici ne razumiju u potpunosti. On kaže: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ 

        Tako je i s nama. Papa Franjo je u jednoj od svojih homilija rekao da se ponekad nosimo s nedosljednošću vjernika i župnika koji jedno govore, a drugo rade. Dodao je da to obezvrjeđuje vjerodostojnost Crkve. Nažalost, to je istina. Svi mi trebamo, ne samo naviještati Evanđelje, nego i svjedočiti Evanđelje. Zato svatko od nas mora danas odgovoriti na Isusovo pitanje. Ali ne na prvo pitanje koje je lagano: „Što govori svijet, tko sam ja?“ To pitanje je lagano jer nam je lakše govoriti o tuđim mišljenjima, čak i ako su ona negativna. Moramo odgovoriti na ovo drugo pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja“? Tu treba krenuti od sebe. Učenici su zašutjeli. Više se ne može govoriti umjesto drugoga ili svi u jedan glas. Pitali su se što reći, vagali su svoje riječi. To mora biti njihov osobni odgovor, njihova ispovijest vjere.

        Mi danas živimo među ljudima koji sebe smatraju kršćanima. U djetinjstvu su kršteni, zatim su se spremali za prvu pričest i nakon toga za krizmu. Kroz svo to vrijeme bili su izloženi okolini koja ih je oblikovala: roditelji, bake i djedovi, učitelji, susjedi…To je i ono što je oblikovalo njihov vjerski život. Međutim, da bismo postali pravi Kristov učenici, moramo odgovoriti na isto pitanje koje Isus postavlja učenicima: „A tko sam ja?“

        Ako odgovorim kao sv. Petar, moram biti dosljedan i nastaviti tako. Isus ne želi prazne riječi. On želi moja djela, stoga od nas traži da ljubimo križ. Njegovi su suvremenici dobro znali što je križ. Križ je put bez povratka. Uzeti na sebe životni trud i križ vanjski je identifikacijski znak Isusova učenika. To je kriterij za nas i za druge - slijedim li Isusa ili se samo pretvaram? Ispovijedam li Isusa ustima, a zapravo radim svoj posao i nemam nikakve veze s njim?