Jednom prilikom me upravitelj upitao: „Danijel, znaš li ti šta je Tijelovo?“ Zašto me to upitao - ne znam. Bog zna!
Dragi moj čitatelju/ice, što reći o današnjoj svetkovini? Koja korist od milovanja nečijih ušiju riječima, koja korist od svega ako razumijevanja nema? Svetkovina Tijelova nas poziva da zastanemo i duboko razmislimo o jednoj od najvećih tajni naše vjere: stvarnoj prisutnosti Isusa Krista pod svetim prilikama kruha i vina u Euharistiji. To nije samo ritual ili simbol - to je sam Krist, istinski prisutan, koji nam se daruje u ljubavi, da hrani naše duše, liječi naše rane i potpunije nas ujedini s Bogom i jedne s drugima.
Euharistija nije daleka ili apstraktna ideja. Ona je stvarna. Ona je blizu. Daje nam se uvijek iznova. U svijetu koji se često čini fragmentiranim, užurbanim ili nesigurnim Euharistija postaje mirno središte - mjesto dubokog zajedništva. Podsjeća nas da nismo sami. Podsjeća da je Krist prisutan - u srcu naših radosti, naših borbi, naše usamljenosti i naših nada.
Tijelovo je prilika za povratak u srce našeg kršćanskog života. Riječ je o susretu - svetom susretu između duše i njezina Spasitelja. Kada primimo Tijelo Kristovo, postajemo više slični Njemu. Pozvani smo biti Njegovo tijelo u svijetu; služiti, opraštati, voljeti bezuvjetno, donijeti mir tamo gdje postoji podjela i nemir. U Euharistiji nebo dotiče zemlju. U toj tajni ponašamo se - ne kao gledatelji, ne kao oni koji promatraju već kao oni koji imaju udjela. Krist se u potpunosti predaje i poziva nas da učinimo isto.
Za mene je ova tajna postala posebno živa 2014. godine kada sam doživio jedan redovan, ali neobičan susret. Ne bih volio pisati o sebi, ali u ovom kontekstu mi ne ide u prilog, tako da želim podijeliti s vama svoje iskustvo. Naime, bio sam pomorac, strojar, početnik. Svakodnevno sam upravitelju strojarnice dostavljao izvještaj o potrošnji i stanju goriva. Jednom prilikom me upravitelj upitao: „Danijel, znaš li ti šta je Tijelovo?“ Zašto me to upitao - ne znam. Bog zna!
Uvijek sam bio spreman na bilo kakva pitanja, rješavanje strojarskih muka, problema, cijelo postrojenje sam poznavao kao svoj džep, ali kada sam čuo Tijelovo - moj život više nije bio isti. U tom trenutku dok sam namjeravao odgovoriti, kroz glavu su mi prolazila sjećanja svih onih procesija oko župne crkve, blagoslova, pjesama… moje su misli bile usmjerene na hostiju i kalež, noge su mi se polako oduzimale, srce je u grudima tuklo…
Iako je pitanje bilo sasvim jednostavno, odgovora nisam imao. Taj susret je potrajao svega dvije minute, a kao da mi je cijeli život prošao ispred očiju. Otišao sam u svoju kabinu i razmišljao kako bih mogao saznati nešto više o Tijelovu. Na brodu nismo imali internet, džoker zovi ne koristi ničemu jer ne znam koga bih nazvao, a i kvaliteta satelitskog poziva je katkad ravna doglasnim cijevima (princip starinske komunikacije na velikim brodovima). Od toga trenutka sam svakodnevno razmišljao o Kristu koji je prisutan u Euharistiji, ali ne kao prije. Sada me taj Krist mučio. Pitao sam se u jednom trenutku, dobro, zašto mene uopće toliko zanima Tijelovo, zašto srce vapi za tim? Nakon dva mjeseca uspio sam nabaviti Internet karticu, jer smo bili negdje oko Indije, kako bih mogao surfati i istraživati. Naravno, ništa novoga nisam doznao osim povijesnih činjenica, potrebe za tom svetkovinom, viđenja punog mjeseca s mrljom u sebi sestre Julijane, augustinske redovnice itd.
Ono što mi je falilo, a što Internet ne može ponuditi je bio moj istinski, stvarni odnos sa živim Isusom, u Euharistiji. Vjerujem da je plod ovakvog preokreta nečija molitva koja više puta i na više načina djeluje u tišini i dopire do ljudskog srca.
I za kraj, vama koji ste na bilo kakvom odmoru, na moru, onima koji nisu i onima koji samo o njemu sanjaju želim reći: kao što more sadrži nevidljive dubine, tako i Euharistija. Kao što more može smiriti ili izazvati, tako Kristova prisutnost u Euharistiji tješi i preobražava. I kao što more povezuje udaljene zemlje, tako i Euharistija nas spaja - jedno tijelo, jedan Duh, u Kristu.
Neka ova svetkovina obnovi naše strahopoštovanje i zahvalnost. Dao Bog da pristupimo oltaru otvorenih srdaca, spremni biti ispunjeni i izaći kao žive posude Kristove ljubavi.
