Isus nije individualist. On svoje poslanje ne izvršava sam. Okuplja skupinu svojih prijatelja kako bi oni bili s njim, kako bi oni "vidjeli Boga" te, nakon toga, naviještali Radosnu vijest.
Cijelo bogoslužje vazmenoga vremena u kojem se trenutno nalazimo odiše velikom radošću. Vazmeno je vrijeme zato s pravom nazvano vrijeme radosti.
Pastir i oko njega okupljeno stado pobuđuju idilično razmišljanje: miris trave, plavetnilo neba, poljska rosa, pokoji kamen, hlad, pčelice, leptiri, žubor vode...
Čitajući današnje Evanđelje ne možemo ne zamijetiti kako evanđelist Matej na poseban način ističe riječ skrovitost.
Nalazimo se danas u kompleksnom svijetu u kojem njegovi suvremenici govore o bijegu iz njega, ali pri tom ne misle na bijeg koji bi podrazumijevao žrtvu i odricanje već vlastite...
Abraham, starac, pod stare dane dobije sina kao dar Božji i znak njegove privrženosti zbog Abrahamove odanosti Bogu. Zacijelo je Abrahamova radost bila neizreciva; ostvarenje sna, potomak, Božje obećanje.
Ljudi često idealiziraju one koje slabije poznaju. Tako se stvaraju mitovi i legende. Tako nastaju i legendarne osobe.
Kada čovjek učini grijeh, bilo manji, bilo veći, on bježi, skriva se, preplavljuje ga osjećaj neugodnosti. Nikako ne želi da se sazna za njegovo (ne)djelo, jer osjeća teret krivice.
Današnje Evanđelje otkriva razlog, smisao i rješenje sadašnje situacije u našem društvu. Mi kao Kristovi vjernici nikako ne možemo od toga prati ruke, naprotiv, naša odgovornost time je još i...