Gospodin ne gleda na našu grešnost, on nas sve jednako ljubi. Na nama je da odlučimo za što ćemo se opredijeliti. Gospodin ne traži savršene – on usavršava nesavršene.
Mt 16,13-19
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Na današnji dan slavimo svetkovinu dvojice velikih apostola – Petra i Pavla. Obojica su bili gorljivi Kristovi nasljedovatelji, ispunjeni ljubavlju boreći se neumorno za Kraljevstvo nebesko.
Petar je imao naravni susret s Kristom. Prvi put ga je susreo dok je ribario cijelu noć, a nije ništa ulovio. Ipak na Gospodinovu riječ, iako je kao iskusan ribar i znao da to nema smisla, ponizno ga je poslušao i ponovno bacio mreže. Tada su se mreže napunile tolikim ulovom da su se počele trgati. Već u ovom prizoru vidimo da se Božja logika ne poklapa s ljudskom. Ono što je Bogu normalno, čovjeku često izgleda kao ludost i obrnuto. Nakon tog čudesnog događaja, Petar napušta svoj čamac i hita prema Gospodinu, ali kad mu se približi, obuzima ga strah te pada ničice govoreći: „Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek.“ Ovdje vidimo da Gospodin ne gleda na našu grešnost, on nas sve jednako ljubi. Na nama je da odlučimo za što ćemo se opredijeliti. Gospodin ne traži savršene – on usavršava nesavršene.
Petar, kojemu su mali čamac i zakrpane mreže bili sve što je imao, nakon susreta s Kristom dobiva poslanje: postaje ribar ljudi i kapetan najvećeg broda koji plovi prema Kraljevstvu nebeskom – Crkve. Upravo Petru, Stijeni, Gospodin daje ključeve Kraljevstva. I ta Crkva plovi do danas, unatoč svim olujama, jer njezin je graditelj Bog, a kormilari ljudi otvoreni Božjem Duhu.
Pavao, s druge strane, bio je najprije Savao iz Tarza – rimski građanin, školovan kod najboljih židovskih učitelja, i progonitelj kršćana. Njegov prvi susret s Gospodinom bio je drukčiji od Petrova – bio je nadnaravan. Na putu u Damask, gdje je krenuo da uhiti kršćane, doživio je susret s Uskrslim Kristom. Oslijepio je, a u viđenju je čuo glas pa upitao: „Tko si, Gospodine?“ Već samo to pitanje mijenja sve, u njemu se javlja spoznaja da postoji netko veći, netko tko mu može sve oduzeti, ali i darovati daleko više.
Na Kristov odgovor: „Ja sam Isus kojega ti progoniš. Zašto me progoniš?“ Pavao dobiva odgovor na sve. Gospodin ga tada šalje svome sluzi koji mu vraća vid. Od tada, Pavao postaje gorljivi navjestitelj Riječi. Zamijenio je metalni mač mačem Duha, Riječju Božjom i po Duhu Svetom naviještao je Kristovo spasenje poganima.
Danas se prisjećamo ove dvojice velikana vjere, koji su primjer kako gorljivo treba revnovati za Kraljevstvo nebesko. Nažalost, iako i danas imamo obraćenja poput Pavlovih, ljudski razum teško to prihvaća. Lakše je nekoga osuditi riječima: „Znam ja kakav si ti bio prije!“ nego prihvatiti Božju logiku, koja se ne poklapa s našom. Danas, kad netko gori za Krista, kada ostavlja sve zbog Ljubavi koja nije ljubljena, prije ćemo ga prozvati fanatikom nego mu stati uz rame i hodati zajedno s njim. Nažalost, današnji čovjek često živi u prošlosti, zaboravljajući na sadašnjost i na važnost svakodnevnog revnovanja za Kraljevstvo nebesko. Kultura današnjice nam nameće da ne smijemo zaboraviti prošlost, a sam Gospodin kaže: „Ja sam te otkupio i dao ti život u istini!“ Samo je Gospodin Istina, Put i Život. Ako On ne gleda moju prošlost, zašto bih se ja stalno vraćao na nju? Zašto bih se okretao za plugom?
I zato Gospodine, dok stojim pred tobom pitam se: „Tko sam ja i što želiš da činim? Pokaži mi Gospodine put kojim mi je hoditi.“ Neka moje misli budu uvijek upravljene prema tebi, jer znam da ću, ako budem gledao samo svijet, uvijek biti osuđen. Daj da dišem za tebe i slijedim te, koji si Put i Život. Amen.
