Bajke počinju s rečenicom „živio jednom jedan kralj...“ i završe se ovako ili onako. Naša priča i naš Kralj ne završavaju. On je uskrsnuo, živi i neumorno putuje s nama, u komadiću Kruha.
Iz Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Uvijek iznova kad čujem ovaj ulomak, prođu me trnci. Ne trebaju objašnjenja. Prijatelju, vrlo je jednostavno. Jesi ili nisi. No, kad čujemo Krist Kralj, koja slika se formira u našim glavama? Isus je govorio tadašnjim Židovima o kraljevstvu (grč. βασιλεία), ali u njihovim se glavama stvarala slika kralja koji dolazi spasiti od Rimske okupacije, heroja većeg od Davida koji će ponovno uspostaviti Izraelsko kraljevstvo. Čime je naša slika uvjetovana? Odgojem? Pojmom svjetovnog kralja na veličanstvenom prijestolju? Po nekoj sveopće prihvaćenoj definiciji kralj je „vladar u državnom uređenju koje se zove kraljevstvo ili kraljevina“. Mi danas slavimo svetkovinu našega Kralja. Naš Kralj također se može smjestiti u ovu definiciju, ali njegovo kraljevanje nije uokvireno u našu logiku. Njegova država ili kraljevstvo nije s ovoga svijeta.
Čitamo u Evanđelju s kim se poistovjećuje naš Kralj. Čudne nam kriterije donosi po kojim će nas suditi. Nigdje nema „uspješnih“ karijera. Nema slavnih, pobožnih, mudrih velikana ni vrlih propovjednika. Kad bismo pogledali mjerila današnjeg društva, sve rubni slučajevi. Kako je to moguće? Možemo se buniti i kazati mu: „Pa mi smo učili o Tebi, ispravno Te štovali u liturgiji, molili devetnice i pričali ljudima o Tebi. Deklarirali smo se kao Tvoji, za razliku od onih koji nisu. Nismo se stidjeli Tebe, svjedočili smo i silne knjige pisali.“ „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti...“ Vjerniče, naš Kralj je jednostavan. Možemo li tu jednostavnost prihvatiti?
Još jedna stvar se dade primijetiti u ovom ulomku. Svi se čude, jedni i drugi. Nije im jasno. „Kada te vidjesmo?“ To me uvijek razbudi, razdrma jer izgleda da ovi nisu svjesni svoje zasluge. Danas imamo dosta njih koji znaju da su Mu dali jesti, koji znaju, koji pokazuju... Kada svetac postane svjestan svoje svetosti, tada prestaje biti svetac. Međutim, o današnjem odlomku i pojmu Kralja promislio bih iz još jedne perspektive, u kontekstu cijele Njegove logike.
Ako pogledamo Evanđelja, riječ „kralj“ najviše se spominje u izvješću o muci. Židovi, posebno onovremena svećenička aristokracija - saduceji, koristeći tu riječ, ismijavaju našega Kralja. Taj Kralj ne odgovara njihovoj slici kralja. Kažu da se ne uklapa u okvire. Oni su gledali u Pisma i stručno protumačili. To nije taj. Pobožno braneći svoju sliku kralja, žele smrt našega Kralja. Tu se događa veliki apsurd jer pobožni ljudi žele smrt Boga. Jedan moderni židovski teolog kaže da je slika Mesije raspetog na križu i danas za njihov pojam kockasti krug, dakle nešto nezamislivo. Baš zbog toga sam, uz tekst, uzeo ovu sliku.
Zanimljivo je kako Pilat izvodi Krista i postavlja ga na sudačku stolicu. Tada izgovara, po mom sudu, jako moćne riječi: „Evo kralja vašega!“, a naš Kralj sjedi tiho. Nema kraljevski njegovano, nego izmučeno tijelo. Nije obučen u grimiz, nego u skrletni plašt. Na glavi nema zlatnu krunu, nego trnovu iz koje kaplje krv koja tebe i mene, vjerniče, otkupljuje. Eto Kralja našega. Čudan je, mora se priznati, za pojam ovozemnog kralja. Njegovo kraljevanje je služenje.
Na kraju se možemo osobno upitati: „Zar nije i nama ponekad naš Kralj kockasti krug?“ Prihvaćamo li uvijek Njegovu logiku kraljevanja, ili ga možda uporno pokušavamo okovati u zlatnu ikonu po svojim mjerama, u njegove ruke staviti vladarsko žezlo svoje logike kraljevanja. Naš Kralj pere noge učenicima i kaže da je došao služiti. Jesam li Petar koji se buni, kojemu takva slika Kralja nije jasna? Danas to stavlja u pitanje i nas, Njegove učenike, jer ako je naš Kralj tako činio, i mi moramo tako činiti. Možda nam je zbog toga lakše našega Kralja postaviti na zlatno prijestolje s kojega vlada, uzimajući mu Njegovo prijestolje, križ na koji nas svednevice poziva i koji se prečesto ne uklapa u našu logiku. To je jednostavno u čovjeku, u ljudskoj naravi.
Bajke počinju s rečenicom „živio jednom jedan kralj...“ i završe se ovako ili onako.
Naša priča i naš Kralj ne završavaju. On je uskrsnuo, živi i neumorno putuje s nama, u komadiću Kruha. Zamisli! U komadiću jednostavnog Kruha, a ne u komadićima pozlate okolo koju smo opet napravili mi.
