Molitva koja preobražava

Da bi se obnovila naša molitva – naš razgovor s Bogom – potrebno je obnoviti naše međusobne iskrene razgovore, jer ako ne znamo razgovarati s ljudima koje vidimo, kako ćemo razgovarati s Bogom kojega ne vidimo?

Iz svetog Evanđelja po Luki:

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:

Oče! Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!«

I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

        Današnje evanđelje potiče nas na razmišljanje o molitvi. Svaka je rečenica važna. Svaka nam nešto govori. Evanđelist počinje riječima: Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Isusov primjer molitve svjedoči nam o važnosti molitve. Potiče nas da ponovno preispitamo kakav je naš molitveni život? Crpimo li mi snagu za život iz susreta s Bogom u molitvi?

        Nakon što je Isus prestao moliti, kaže nam evanđelje, jedan od učenika ga je zamolio da i njih nauči moliti. Ovdje je se važno malo zaustaviti. Znamo da su Isusovi učenici bili odrasli ljudi, vjernici, koji su zasigurno znali već moliti. Odrastali su, naime, kao članovi izabranoga Božjega naroda. Pohađali su sinagogu, molili su i u svojim obiteljima, te hodočastili u jeruzalemski hram gdje su molili, tako da se s pravom postavlja pitanje: zašto ga sada jedan od učenika moli da ih nauči moliti? 

        Čini mi se da bi odgovor mogli ponovno naći u činjenicama koje nam donosi evanđelje. Naime, tamo se kaže da je taj učenik zatražio od Isusa da ih nauči moliti upravo onda kada je vidio da je Isus prestao moliti. Vjerojatno ga je taj učenik promatrao dok je molio. Vidio je na njemu neke promjene dok je molio. Vjerojatno mu je to bilo posebno iskustvo. Vidjevši kako Isus moli poželio je da i njegova molitva bude takva. Iako je već znao razne molitve, mnoge čak i napamet, gledajući kako Isus moli, shvatio je da ne zna istinski moliti. I zato moli Isusa da ih nauči moliti. 

        Evo, važne poruke i za nas danas. Susret s Isusom nikada nas ne ostavlja ravnodušnima, nego nas uvijek potiče na promjenu, na učenje. Većina nas već od malena pozna razne molitve. Učili su nas naši roditelji, djedovi i bake. Međutim, kao Isusovi učenici osjećamo potrebu daljnjega učenja. Osjećamo ono isto što je osjećao onaj učenik kada je rekao: Gospodine, nauči nas moliti.  A Isus nam odgovara kao i njemu: Kad molite govorite: Oče naš ...  

        Dok razmišljamo o molitvi čini mi se da je važno podsjetiti da molitva ne služi da Boga informiramo, nego da nas transformira, preobrazi. Bog ionako već zna što nama treba. Njemu nije potrebna naša molitva. Molitva služi nama, jer kad Bogu dajemo hvalu (prvi dio Očenaša)  i kad mu predamo ono što nam je u srcu, sve što nam je potrebno (drugi dio Očenaša), to nas rasterećuje. 

        Primjećujemo kako su naši razgovori u posljednje vrijeme sve više svedeni na SMS poruke. Ponekad možemo vidjeti više osoba kako zajedno sjede i svatko piše nešto na svom mobitelu, te međusobno ne razgovaraju. Dakle, nešto se čudno događa. Što su sredstva komunikacije bolja, to je manje onoga pravoga razgovora. Da bi se obnovila naša molitva – naš razgovor s Bogom – potrebno je obnoviti naše međusobne iskrene razgovore, jer ako ne znamo razgovarati s ljudima koje vidimo, kako ćemo razgovarati s Bogom kojega ne vidimo?