Onaj tko se istinski opredijeli za Isusa, često će biti neshvaćen, možda i od svojih najbližih. Osobno opredjeljenje nikada nije lagano i bez poteškoća.
Iz svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
U svakoj svetoj misi, prije sv. Pričesti, svećenik ponavlja Isusove riječi, koje je uputio apostolima na Posljednjoj večeri: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv 14,27) Nakon toga cijela okupljena zajednica vjernika moli pjevajući ili govoreći: Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir! Već je davno starozavjetni psalmist pjevao: Samo je u Bogu mir dušo moja (Ps 62,2), a sv. Augustin će kasnije to isto izreći, samo drugim riječima: Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi. Mir je ono za čim ljudsko srce najviše čezne. Mir je konačni cilj svih naših želja i težnji.
Čitajući evanđelja susrećemo Isusa koji donosi istinski mir onima koji ga slušaju i imaju otvoreno srce za njegovu riječ. Prorok Izaija je obećanoga Mesiju već davno prije njegova ovozemaljskoga rođenja nazvao Knezom mironosnim (Iz 9,5). Sam Isus je često govorio o miru. U Govoru na gori on hrabri one koji se zauzimaju za mir i veli: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5,9). Kad je slao svoje učenike da navještaju njegovu riječ, govorio im je: U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj! (Lk 10,5). Poslije uskrsnuća, Isus svoje učenike pozdravlja riječima: Mir vama! (Iv 20,19 i sl.)
No, današnji nas evanđeoski ulomak u tom pogledu može, najblaže rečeno, zbuniti. Naime, Isus kojega poznajemo kao Mironosca i Mirotvorca, u evanđeoskom odlomku, koje nam je naviješteno, kaže: Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje (Lk 12,51).
Slušajući ove riječi može nam se nametnuti pitanje: Govori li ovo zaista onaj isti Isus kojega koliko-toliko poznamo ili je ovo neki drugi Isus? Isti je ovo Isus, onaj evanđeoski, koji želi donijeti mir svima, ali nam ovim riječima očito želi ukazati na jednu važnu posljedicu koju sa sobom nosi njegov navještaj.
Naime, iz evanđelja znamo da su već od samog početka ljudi zauzimali različit stav spram onoga što je Isus naviještao. Dok su jedni oduševljeno prihvaćali njegovu riječ i slijedili ga, drugi su vrebali kako da u njegovoj poruci nađu nešto za što će ga moći optužiti i osuditi. I samim tim što su ga jedni prihvaćali i opredjeljivali se za njega, a drugi ga odbacivali, on je unio nemir i razdjeljenje.
Taj je nemir nerijetko toliko jak da dijeli i onu osnovnu stanicu ljudskoga društva, a to je obitelj. Od samih početaka kršćanstva nije bio rijedak slučaj da su se neki članovi obitelji krstili i prihvatili evanđelje, a drugi nisu. I tako je dolazilo do obiteljskih sukoba i razdijeljenosti.
Istinitost ovih Isusovih proročkih riječi o nemiru, svađama i dijeljenju obitelji zbog njega očituje se nerijetko i danas u našim kršćanskim obiteljima. Nedavno sam čuo jednu zanimljivu životnu priču, koja nam pokazuje kako Isus svojim zahvatima unosi nemir u obitelj. Naime, mladić je tijekom svoga studija osjetio da Bog od njega nešto traži. S vremenom je shvatio da ga poziva na redovnički i svećenički život. Odlučio se odgovoriti na Božji poziv. No, kad je svoju odluku priopćio svome ocu, on se toliko uznemirio da mu je srce gotovo „otkazalo“. Naime, otac je imao druge planove za svoga sina. Niti je ikad želio da mu sin bude svećenik, niti mu je palo na pamet da njegov sin na to može pomisliti, a kamoli se za taj poziv odlučiti. No, Isus se umiješao u život njegova sina, „oduzeo“ mu ga i pokvario mu planove za budućnosti. To je u srcu ovoga oca izazvalo toliki nemir, toliko ga je pogodilo, da jedno dulje vrijeme nije mogao „doći k sebi“. Eto, vidimo kako Isus i danas unosi nemir u obitelj.
Nešto slično dogodilo se i u životu sv. Franje Asiškog. Potrebno je se samo prisjetiti njegova odnosa s ocem i bit će nam jasno na što Isus misli kada kaže da je došao donijeti razdjeljenje i nemir. Njegov otac, ne samo da nije prihvatio njegovu odluku za evanđeoski način života, nego ga se javno odrekao.
Onaj tko se istinski opredijeli za Isusa, često će biti neshvaćen, možda i od svojih najbližih. Osobno opredjeljenje nikada nije lagano i bez poteškoća. Ovaj evanđeoski tekst poticaj nam je da obnovimo svoje osobno opredjeljenje za Njega. Tako ćemo imati mir za kojim naše srce toliko čezne, jer doista, On je mir naš (Ef 2,14).
