Isus nam želi dati život vječni, on želi da budemo jedno s Ocem i s njime
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Iv 17,1-11a
Isus izgovara ove riječi tijekom Posljednje večere, posljednjeg sastanka sa svojim učenicima prije odlaska u muku i smrt, koje ima proći. On upravlja molitvu Ocu kao veliki svećenik, prije nego će poći Ocu („oni su u svijetu, a ja idem k tebi“). Tada, pred samu svoju muku i smrt, on izgovara, iznosi ono što mu je na srcu i to predaje Ocu. Moli ga da se on proslavi u njemu i moli ga za svoje učenike, za nas.
Njegovo srce je svo upravljeno Ocu i nama, i on posreduje kod Oca za nas. Zauzima se za nas, moli za nas. Svjestan onoga što ga čeka, želi sačuvati svoje najmilije. A zna komu ih može predati: Ocu.
Iako su ovo posljednji trenuci prije njegove muke, u Isusovim se riječima da osjetiti mir i svjesnost njegova jedinstva, čvrste povezanosti s Ocem i s nama.
Njegove riječi pozivaju nas na svjesnost: što god bilo, Otac je s nama i Isus je s nama, i mi smo jedno. Najdublji smisao ljubavi jest zajedništvo i sebedarje, davanje života za druge, davanje sebe za druge. Zato Isus i moli za nas, a potom se i prikazuje na križu Ocu za nas, kako bi mi „bili jedno“ s njim i s Ocem.
Ne smijemo nikada zaboraviti bît kršćanstva, a to je zapravo bît Isusove osobe: ljubav koja se dariva i poziva na zajedništvo, ljubav Trojstva koje je u sebi zajedništvo i u to zajedništvo želi privući sve ljude.
„A ja kad budem uzdignut sa zemlje [na križ],
sve ću privući k sebi.“ Iv 12,32
