Čovjek je stvoren za ljepotu bisera i prirodno je pozvan život provesti tražeći ga. Božji biser je toliko vrijedan da se uvijek isplati sve prodati i kupiti ga.
Ponovimo Isusove riječi: "S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocijeno biserje i kad se namjeri na dragocijen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga." (Mt 13, 45-46)
Čovjek traži, mora tražiti. Za traženje je stvoren. Isus upozorava i pomaže nam da budemo svjesni o darovanim milostima, ali i o opasnostima koje prijete. Čovjek u potrazi za uspjehom i punim ispunjenjem smisla susreće šanse i opasnosti.
Nikada kao danas čovječanstvo nije živjelo pred tolikom digitalnom, političkom, ekonomskom ponudom iluzija koje se nude kao dragocjeni biser. Opasnost je naći krivi biser, sve prodati i kupiti ga. Ostavi djecu, suprugu, prijatelje i ode za krivim biserom. Opasnosti je da čovjek iz istinitoga i stvarnoga svijeta kao u nekoj opijenosti prijeđe u svijet iluzija koje prodavači puni laži nude. Isus nudi istinski biser i poziva čovjeka u potragu za njim. Čovjek je stvoren za ljepotu bisera i prirodno je pozvan život provesti tražeći ga. Božji biser je toliko vrijedan da se uvijek isplati sve prodati i kupiti ga. I kad ga kupimo, onda idemo ponovno u potragu za njim i ponovno sve dajemo za njega. I tako ponovno i ponovno.
Dragocjeni biser jest ljudski karakter. Karakter se očituje u trenucima kad izvan pogleda drugih i izvan reflektora javnosti čovjek pravi odluku koja je po Božjim mjerama i koja je istinski njegova. Čovjek s karakterom uvijek ostaje ukrašen ljepotom dragocjenoga bisera.
„Ugled je ono što ljudi o čovjeku misle, a karakter jest ono što čovjek uistinu jest. Karakter se ne može kupiti. On je iznad bogatstva i potvrđuje se djelima. Karakter se oplemenjuje stalnom spremnošću za učenje i oplemenjivanje sebe i svijeta oko sebe. Čovjek s karakterom se boji kao i svi ostali, ali strah ne odlučuje njegove korake. Ne gubi se u masi i drži se načela u malim i velikim stvarima. Ne pravi kompromise s onim što je krivo. Svoje ideale ne veže uz svoje sebične interese. Nikada neće reći: Čini to jer to i onako svatko to čini. Ostaje prijatelj i u dobrim i lošim vremenima. Idući do cilja, ne gazi po kostima drugih. Ostaje pri načelima i onda kad je to skupo. Spreman je reći „ne“ i onda kad su svi već rekli „da“. Čineći sve ovo, čovjek ispunja svoj život biserima. Svoje bisere spreman je žrtvovati samo za one bolje, dragocjenije i svjetlije.“ (Charles Swindoll).
Ljudski karakter je posebno ugrožen normama suvremene kulture. Nametnuti poslovni odnosi i interesi kojima se sve opravdava teško podnose pozitivan ljudski karakter. Toliko toga činimo jer se to tako radi, da bi se drugima svidjeli, da bi bili kao drugi i da ne bi ispali iz društva koje postavlja norme. Stvaraju se sustavi gdje se čovjeka programira kako će misliti, kako će vjerovati, kako će prosuđivati, kako će se odijevati, kako će glasati i kako će postupati u važnim stvarima koje će odlučivati o njegovoj budućnosti. Čovjek postaje predmet kampanje koja ga formira i za njega misli. Ciljano se daju informacije koje će formirati i voditi prema željenome cilju. Istina nije cilj. Točno se zna koliko novaca treba da bi se promijenilo određeno političko mišljenje npr. jednoga milijuna ljudi. Toliki hodaju po svijetu s velikim projektima i viču da su upravo oni pronašli dragocjeni biser i nude ga govoreći da ništa od njega nema bolje niti dragocjenije.
Evo nekoliko savjeta Luisa Wysea koji nam mogu pomoći u prosudbi o karakteru čovjeka:
1. Gledajte kako vozi u prometnoj gužvi.
2. Odigraj nekoliko partija tenisa s osobom o kojoj želiš nešto više znati.
3. Slušaj kako govori sa svojom majkom u trenutku kad ne zna da ga slušate.
4. Promatraj kako se ponaša prema onima koji ga služe (konobar ili slično) ili onima od kojih ništa ne može očekivati ili koji su nemoćni da mu uzvrate.
5. Pripazi na što je sve spreman potrošiti novac.
6. Vidi njegove prijatelje.
7. Ipak, ako ni tada ne možeš napraviti neki konačan zaključak, onda mu pogledaj cipele. Čovjek koji pazi cipele i drži ih lijepe, redovito će poštivati ljude koji se nađu u njegovu životu.
Ovdje će netko pomisliti da je ovo površno i nevažno i da su to male stvari. Ali uistinu trebamo znati da u životu rijetko možemo nešto veliko učiniti. Male stvari činim sa svakim otkucajem sata. Male stvari čovjeka čine velikim. Dragocjeni biser može narasti samo u svakodnevnim malim momentima. Velikan se postaje po malim stvarima.
Vratimo se opet onome Isusovu dragocjenomu biseru. Čitav život, svaki dan, neprestano iz trenutka u trenutak nalazimo se u šansi da nađemo dragocjeni biser. Susret s biserom su sve životne prigode i okolnosti. Sve što se u životu događa, prigoda je čovjeku naći najdragocjenije ili najgore rješenje.
Priča jedan gospodin: U mome selu u susjedstvu bila je jedna djevojčica s kojom se nisam osobito družio. Jednoga dana bio sam zadužen čuvati ovce. Strogo je bilo naređeno da ovce ne smiju u zasađenu susjedovu njivu. U trenutku nepažnje sve su dospjele u zabranjeno. Kad sam se vratio, djevojčica je već bila izvela ovce iz susjedove njive i tako spasila me od velikog gnjeva roditelja i susjeda. Spriječila je ovce da ne učine preveliku štetu. Od toga dana prošlo je gotovo 40 godina, a ja nisam zaboravio taj trenutak kad je ustrašenome djetetu pomogla. Hvala joj! Tada sam svim svojim bićem osjetio ljudsku dobrotu i plemenitost. Taj trenutak mene je učinio drugačijim. Kad pitam kakav treba biti čovjek, sjetim se te dobre djevojčice iz moga djetinjstva.
U svjetlu ovoga evanđeoskog ulomka djevojčica je biser našla u pomoći koju je pružila. Htjela je to učiniti. Taj biser nikada neće prestati sjati.
