Kroz Marijin lik zrcali se i prihvaćanje kušnji, hod u nepoznato, ali i svjesno koračanju u život s pouzdanje u Boga.
U ono
vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici
zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala
Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na
tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj
reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi
sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad
domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će
Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori:
»Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i
biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj
zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu
ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude
po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. (Lk
1, 26-38)
U ovom
evanđeoskom odlomku, kojega Crkva pred nas stavlja na svetkovinu Marijinoga
bezgrešnoga začeća, anđeo pozdravlja Mariju i veli joj da je Gospodin s njom.
Kasnije će to isto prereći Isus svojim učenicima rekavši im da je s njima, tj.
s nama do svršetka svijeta. Na Božji poziv usprkos nerazumijevanju, Marija
odgovara s »da«, »neka mi bude«.
Naš Bog, ma
koliko god se nekada činilo da je daleko, uvijek je bliski Bog, Bog koji je tu,
u nana s nama. Tu je, čuva nas i onda kada smo pritisnuti jarmom izranjene
prošlosti, turobne današnjice i beznadne sutrašnjice. Uvijek je rješenje našega
Gvordijskoga čvora. Stoga, ne trebamo bezobzirno okretati leđa vlastitoj boli,
svojoj ranjivosti i tjeskobi, svojoj odbačenosti i usamljenosti. Potrebno je
ući u sebe. Proverati se do dubine vlastitoga bića, proći kroz tamu srca i
otkriti Kristovu prisutnost, svjetlo živoga i bliskoga Boga koje razara svaku
tamu, zacjeljuje svaku ranu i nadvladava svako nasilje nad nama. Upravo On,
koji je utjelovljenjem postao tako blizak, nadvladao je svako nasilje ne
ignorirajući ili izbjegavajući ga. Prihvatio ga je te ga preobrazio u nježnost
i praštanje. Uvijek je tu da nas čuva, bude na prvoj crti obrane našega bića.
Iznad svega sačuvao je Mariju još od samoga začeća ne dopustivši da ju prekrije
bilo kakvo sljepilo grijeha.
Kroz Marijin
lik zrcali se i prihvaćanje kušnji, hod u nepoznato, ali i svjesno koračanju u
život s pouzdanje u Boga, i to onoga istoga – bliskoga Boga. Boga koje za svakoga
od nas ima jedinstven i dragocjen zadatak na koji naše biće od početka
priprema. Kao što je pripremio i Mariju otklonivši od ne usud grijeha. Marija
je rekla »neka mi bude« ono na što sam od početka izabrana. Samo bliski Bog – Stvoritelj
koji je izvor života, iz svoje ljubavi je preuzeo toliki rizik stvaranja jer mi
– stvorenja možemo mu reći »da« ali i »ne«. Time na jedinstven način potvrđuje
čovjekovu slobodu pa čak i onda kada ga ta sloboda odbacuje i ne želi. Stoga,
otkrivajući prisnoga Boga u sebi, svjesni svoje ranjivosti zaigrajmo s Njim
igru života. Recimo tom Bogu »da« – poput Marije.
