Ove jeseni, netom nakon njihova dolaska u Jeruzalem, dvojica naše braće - fra Leon i fra Andrija - imali su duhovne vježbe na Gori Tabor, a voditelj istih bio je fra Ante Vučković
Od ove akademske godine nas dvojica bogoslova, fra Leon Marijanović i fra Andrija Majić, duhovnu i intelektualnu formaciju nastavljamo u Međunarodnoj franjevačkoj bogosloviji i na Franjevačkom teološkom studiju u Jeruzalemu. Prije početka akademske godine obavili smo duhovne vježbe, kako je to ovdje običaj, na Taboru – gori koja je prema predaji mjesto Gospodinova preobraženja.
U subotu jutro, 16. rujna, nas tridesetak iz devetnaest zemalja svijeta s domeštrima fra Josipom Cvitkovićem i fra Valdirom Nunes Ribeirom autobusom je stiglo do podnožja Tabora odakle smo se pješice uspeli do svetišta. Predvoditelj duhovnih vježbi s naslovom „Učitelju, gdje stanuješ?“ (Iv 1,38) bio je fra Ante Vučković, član Provincije Presvetog Otkupitelja.
Prije svega, fra Ante je htio da nam ovi dani budu doista vježbe, a ne godišnji odmor jer kako on veli: „Ako želite godišnji odmor, dođite kod mene u Hrvatsku.“ Stoga nam je nakon svakog predavanja davao određeni zadatak koji smo trebali uraditi kako bismo se približili mjestu gdje Gospodin stanuje. Prije jutarnjeg predavanja svatko bi od nas osobno iznosio dojmove ili poteškoće iz prethodnog zadatka. Meditirajući na izabranim novozavjetnom tekstovima fra Ante nas je nastojao animirati da pogledamo svoju osobnu i obiteljsku prošlost, svoje emocije, svoje odnose s drugim ljudima kako bismo uočili da je to mjesto gdje je Gospodin, gdje Učitelj doista stanuje. U tom nam je pomoglo obdržavanje svakodnevne šutnje. Za ugodan smještaj i hranu pobrinuli su se članovi zajednice Mondo X s kojima smo imali i jedan zajednički bratski susret pred kraj vježbi.
Vježbe su bile jako dinamične: od već spomenute šutnje, pojedinačnog rada, zajedničkog rada u većim ili manjim skupinama, euharistijskog klanjanja, svete mise do zajedničkog druženja. Uz sve to, jedan dan smo imali takozvanu „pustinju“ kada smo nakon jutarnje meditacije do večernje svete mise cijeli dan bili bez zajedničkih točaka, u šutnji, razmatranju i postu po primjeru crkvenih otaca.
Puno smo toga naučili od fra Ante i ovakvog oblika duhovnih vježbi. Ovdje ću iznijeti samo nekoliko stvari: Promatrali smo vlastite odnose s bližnjima meditirajući Lukin izvještaj o Isusovoj muci na Kalvariji. Isus koji je okružen osudama¬: osuda vojnika i zavidnih glavara ispod, osuda razbojnika pokraj sebe, Pilatov natpis¬-osuda iznad sebe; molitvu usmjerava prema Ocu jer ovi nisu u stanju vidjeti što čine i u čije ime to govore. Ne mogu vidjeti da su njihovi upiti „Ako si ti Sin Božji…“ isti oni koje je Sotona postavljao Isusu kada ga je kušao u pustinji. No, u svemu tome oni govore jednu veliku istinu „Druge je spasio“ jer je on doista došao spasiti nas, a ne sebe, što je potvrdio na primjeru desnog razbojnika koji je priznao svoju krivicu. Zanimljiva je ovdje i uloga naroda koji se kaje iako nije bio aktivni sudionik događaja – uviđa da je grijeh i ne činiti ništa.
Vježbe smo završili svetom misom Preobraženja Gospodnjega u petak, 22. rujna kada smo se vratili u Jeruzalem gdje ćemo kušati živjeti ono što smo čuli, nastavljajući tražiti mjesto gdje Gospodin stanuje.
