Lako je uočiti da je ovakav Isusov nastup bio teško prihvatljiv njegovim suvremenim Židovima. Isus ovdje ne nastupa kao zakonoznanac, kao pismoznanac, kao netko tko tumači i nastoji posadašnjiti napisano. On je onaj koji piše.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« (Mt 5, 38-48)
Lako je uočiti da je ovakav Isusov nastup bio teško prihvatljiv njegovim suvremenim Židovima. Isus ovdje ne nastupa kao zakonoznanac, kao pismoznanac, kao netko tko tumači i nastoji posadašnjiti napisano. On je onaj koji piše. Onaj koji se postavlja kao veći autoritet od Mojsija. Evanđelist će za to opravdati na drugom mjestu govoreći da je Isus onaj koji ima vlast te on, prema tome, nije samo zakonoznanac nego zakonodavac.
Činjenica je da sve više i više postajemo društvo bez autoriteta. Istina, nije svaki autoritet dobar, osobito ako niječe slobodu i zdravorazumsko razmišljanje. Otklanjajući od sebe svaki autoritet postajemo društvo pojedinca koji ostaje bez općih vrednota. Starozavjetna zajednica, kojoj Isus govori bila je posve svjesna Mojsijeva autoriteta, stoga Isus govori koristeći bezličnu rečenicu: »Čuli ste da je rečeno«. Za nas kršćane autoritet je božanski. Autoritet je Isus Krist.
Isus donosi nešto novo, ali i nešto teško prihvatljivo. Čini se kao da od nas traži da budemo mlakonje, da s nama svatko može činiti što hoće. I doista bi to značilo da time niječe zdrav razum čime sebe kao autoritet apsolutno diskreditira. No, Isus se ne zaustavlja na tim riječima. Nastavlja, prelazi na drugi Čuli ste da je rečeno, ali time objašnjava i ovaj prethodni. Traži se od nas bezuvjetna ljubav (takva ljubav jedino može i biti) prema neprijateljima. To je ljubav prema onima iz prvoga Čuli ste da je rečeno. Onoga kojega se ljubi ne udara se, daje mu se sve što imaš, s njim se putuje, od njega se ne odvraća lice. Isus ide i još dalje. Traži da budemo savršeni poput Oca na nebesima. Traži upravo ono što uključuje zakon ljubavi, tj. da isto postupamo i prema dobrima i zlima. Iz ovoga vidimo da se od nas ne traži mlitavost, da se od nas ne može činiti što se kome prohtije. Mi smo oni koji biramo težu stranu jer lako je na uvredu uzvratiti uvredom. Mi kršćani to ne činimo. Mi smo slobodni. Ne napadamo. Ljubimo. Ovime Isusov autoritet ipak postaje prihvatljiv, ipak se ne diskreditira, ipak se u njemu očituje ono božansko. Iako nije lagan…
Doista je lako od sebe otkloniti svaki autoritet. To se učini samo jednom i sve ostalo činimo kako sami hoćemo, ali to ne vodi nikamo. Božanski autoritet Isusa Krista trži neprestano činjenje, neprestanu ljubav, ali vodi k savršenosti Oca nebeskoga.
