Kako ćemo biti svjetlo? Kako da ne sakrijemo svjetlo?
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Vjerovali ili ne, Crkva bira tekstove koje stavlja pred nas iz nedjelje u nedjelju u službi riječi (Riječi). Tako za razumijevanje sutrašnjeg/današnjeg evanđeoskog ulomka ne bi škodilo baciti pogled na prvo čitanje. Ono stoji – kao i uvijek prvo čitanje – u suodnosu s Evanđeljem. Isusov govor o svjetlu i soli je u opasnosti da ostane apstraktan ako ne poslušamo riječi prvog čitanja, one nam pojašnjavaju što bi to moglo značiti biti sol i svjetlo.
»Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost (…)« Ovo su riječi iz prvog čitanja. U svjetlu ovih riječi, Isusove riječi o svjetlu postaju puno jasnije i konkretnije. Kako ćemo biti svjetlo? Kako da ne sakrijemo svjetlo? Tako što ćemo taj Božji očitovati na vidljiv način. Nije mjesto svjetla isključivo pred oltarom u obliku svijeća, nego to svjetlo koje primamo u liturgijskom slavlju moramo prenijeti u svoj život i živote onih koji nas okružuju. Svjetlo Kristovo, svjetlo vjere nije privatna stvar koju treba držati u sakristiji, ona je znak po kojem se raspoznaje one koji nasljeduju Krista. Znaci su briga za siromahe – gladne, beskućnike i gole (u svakom smislu) – i skrb za onog tko je tvoje krvi. Treba biti pošten i reći da se ovo posljednje u židovskom mentalitetu shvaća kao briga za sunarodnjake, ali ovdje je potrebno novozavjetno razumijevanje. Tko je tvoje krvi? Ukoliko nas je Krist sve otkupio svojom krvlju i sebi pritjelovio, onda je svaki čovjek vrijedan i ne treba se ni od kog kriti.
»(…) dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.« »Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Treba li ovom išta nadodati? Vjerujem da isto vrijed i za sol. Na slavu Oca, po Sinu u Duhu.
