"Svjedočanstvo svoje neizmjerne ljubavi ostavio je Isus, kad je na posliednjoj večeri u oči svoje smrti ustanovio presv. oltarski Sakramenat. Sva ova i bezbroj drugih djela, koja je Isus učinio za rod ljudski, proiztekla su iz Njegova božanskoga Srca."
Stoljećima su se fratri na ozemlju koje je okupirala osmanska carevina brinuli ne samo za duhovni život svoga kršćanskoga puka, nego i za svaki drugi oblik života. Jedna od fratarskih briga bila je i školovanje neuka kršćanskoga puka. Sredinom 19. stoljeća hercegovački su se fratri odvojili od majke provincije Bosne Srebrene i osnovali vlastitu kustodiju s ciljem bolje pastorizacije hercegovačkog kraja. Oni su nastavili taj višestoljetni posao opismenjavanja. U skupinu osnovne literature za rad spadala je i Kratka računica uredjena za malu djecu Školah Hercegovačkih.
Namrgođeni katolik (a tu ne mislim na izraz lica, nego na stanje duha) nije istinski širitelj Radosne vijesti. Stoga se trudimo živjeti istinski svoju vjeru i kroz dobar humor.
Obnovili smo Zagreb nakon 1880. godine, ma obnovit ćemo ga opet. Taj napor bit će dug i mukotrpan, ali plodonosan i na kraju svima nama na ponos. U tome neka nas sve prati Božja pomoć. Mir vam i dobro!
Oni koji su najviše pomagali drugima, na kraju su najgore prošli. Ubijeni su i proglašeni neprijateljima, baš kao i naš Gospodin Isus Krist. Kao i Isus Krist, oni su pomagali obespravljenima i naviještali mir. Njihovo oružje bilo je kao i Isusovo, ne mač, nego riječ, riječ mira, riječ koja je moćnija od svakoga dvosjeklog mača i koja udara moćnike u savjest i izaziva nemir u njima.
Cilj mu nije bila životna slast, nego Bog i tu je tajna njegova uspjeha. Neka nam njegov život bude primjer da smo svi ljubljena djeca Božja i da svi možemo uz njegovu pomoć činiti velike stvari nevezano za naše slabosti i mane koje u ovom slučaju mogu postati itekako dobro oruđe.
Neka nam njegov život bude poticaj za ostvarenje Božjih planova u našim srcima tako da se Njegovi planovi pretvore u naše planove.
