Fra Jerko je bio jedan kamenčić u mozaiku onih koji su se kroz stoljeća brinuli za radnike u tuđini. Jedan kamenčić sam ne znači ništa, ali u cjelini itekako pridonosi ljepoti tog duhovnog mozaika povratnika koji u tuđini nisu niti izgubili niti prokockali vjeru.
Ove godine Hercegovačka franjevačka provincija službeno slavi 130 godina od svoga utemeljenja i ovim ćemo se tekstom kratko osvrnuti na povijesne okolnosti koje su dovele do toga.
Nismo li i mi bogoslovi kao djeca gledali u naše fratre i zamišljali da želimo biti takvi? Klica poziva niče u takvim situacijama, a na nama je da tu klicu zalijevamo svojim molitvama.
Ovo je posljednji u nizu tekstova kojim želimo upoznati čitatelje s prevoditeljskim radom hercegovačkih franjevaca. U nastavku prikazujemo lik i djelo fra Blage Brkića.
Fra Ljudevitov životni put bio je trnovit ali bogat. Za njega će reći da je u svemu bio samouk, pogotovo u znanstvenom svijetu, jer nije imao uvjeta za školovanje, ali ga to nije sprječavalo u usavršavanju kako je god znao i umio.
Pretpostavljam kako će ovaj naslov čitateljima u čitateljima izazvati čuđenje. I sam sam ga imao kad sam smišljao naslov. Ipak postoji i ova kombinacija.
Nastavljamo s prikazom rada hercegovačkih franjevaca na prijevodima Svetoga pisma. U ovome članku ukratko ćemo obraditi lik i djelo fra Gracijana Raspudića koji je Novi zavjet preveo u Španjolskoj, doradio ga u SAD-u, a tiskao u ondašnjoj Jugoslaviji.
No koliko god fra Melkior bio vrstan u svome poslu, većina ga je ipak cijenila zbog njegove ljubavi prema molitvi i svećenicima. Mnogi svjedoče kako ga se u jednom trenutku moglo vidjeti u habitu u kapelici kako moli, a već u drugome trenutku on je bio u svome radnome odijelu u stolariji.
Ove se godine obilježava sto godina od smrti velikog fra Didaka Buntića. O njemu je napisano više knjiga i posvećeno mu je nekoliko znanstvenih simpozija. Ostavio je neizbrisiv trag u hercegovačkoj povijesti, i to na socijalnom, ekonomskom, obrazovnom, političkom i redovničkom području.
