''Mračni srednji vijek'' najčešći je naziv za razdoblje europske povijesti između 5. i 15. stoljeća kada je Crkva imala puno veći utjecaj na društvo negoli ga ima danas. No je li srednji vijek ''mračan'' zbog utjecaja Crkve ili je Crkva bila tračak svjetla u tom ''mračnom vijeku''?!
Većina hercegovačkih fratara koji su stradali 1945. godine ubijena je u prvoj polovici veljače. Uz njih se ovih dana prisjećamo još jednoga mučenika koji nije dao da ga prestraše nijedne vlasti i sile tijekom njegova života, napose tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Riječ je o blaženom Alojziju Stepincu, a ovdje ćemo ukratko prikazati njegov odnos s hercegovačkim franjevcima.
Kao u cellama ni na misištima nije svake nedjelje slavljena misa budući da su župe bile prostrane a opsluživao ih je samo jedan fratar. On nije bio stacioniran na jednom mjestu nego je stalno obilazio svoju župu i slavio misu tamo gdje bi te nedjelje bio. Uz to, kretao se u civilu i imao brkove, što je bila moda toga vremena, tako da ga nije bilo lako pratiti, a narod ga je predstavljao kao ujaka (i danas se fratre naziva ujacima).
Početkom 18. stoljeća u čitavoj Hercegovini ostala je samo jedna mala crkva u kojoj su se mogli normalno vršiti vjerski obredi. Druga crkva izgrađena je tek sredinom 19. stoljeća, a nakon nje ubrzo su se počele graditi i ostale crkve. Pitamo se gdje su i kako kroz ovih oko 150 godina katolici vršili vjerske obrede?
Vidjeti fratra kako vozi automobil svakodnevna je pojava. No, nije uvijek bilo tako. Zamislimo situaciju prije 60 - 70 godina u kojoj dva čovjeka stoje kraj puta i čudom se čude vidjevši kako kraj njih prolazi automobil, što i nije bila tako česta pojava, a da bi čudo bilo još veće, vozač automobila je fratar. Ovdje se spominjemo prvoga fratra vozača u Hercegovini, fra Mirka Magzana.
Novoizabrani mostarsko-duvanjski biskup msgr. Petar Palić u jednome je intervjuu spomenuo kako je u njegovu kraju u drugoj polovici 19. stoljeća pastoralno djelovao fra Franjo Brkić, član albanskih franjevaca koji je rođen u Hercegovini. U čast novoimenovanom biskupu odlučili smo istražiti fra Franjin životni put i prikazati ga u nastavku.
Očuvati našu starinu ne služi nam kako bismo se prisjećali kako je nekada teško bilo, nego nam služi kao uspomena na onu srčanost i upornost koju su imali ondašnji fratri i narod kako bi se sačuvali, opstali i unatoč raznim problemima uspjeli isposlovati da slave Dan Gospodnji.
Na sudjelovanje u radu Sabora pozvano je 1050 biskupa, od kojih je 774 sudjelovalo. Ako znamo da je u to vrijeme postojao Apostolski vikarijat u Hercegovini onda pretpostavljamo da je i njegov poglavar sudjelovao u radu Sabora. U to vrijeme apostolski vikar bio je fra Anđeo Kraljević. Njegovo ime spominje se među ovih 774 sudionika. On je sudjelovao u radu Sabora skupa sa svojim tajnikom fra Ilijom Lekom (ili Lekićem, kako se ponekad znao potpisati). Koju su oni ulogu imali?
"Svjedočanstvo svoje neizmjerne ljubavi ostavio je Isus, kad je na posliednjoj večeri u oči svoje smrti ustanovio presv. oltarski Sakramenat. Sva ova i bezbroj drugih djela, koja je Isus učinio za rod ljudski, proiztekla su iz Njegova božanskoga Srca."
