Fra Serafin nikada nije bio ni župnik ni gvardijan. Rijetko da je podijelio sakrament krštenja ili vjenčanja. Zajednica ga je držala za profesora i odgojitelja što je on s ljubavlju bio sve do kraja svoga života. Ovim životopisom ne želimo ga izdvojiti od ostale braće koja su u posljednje vrijeme umrla od virusa Covid-19; samo želimo skrenuti pažnju na njegov znanstveni rad koji je obiman i kojim je zadužio našu znanstvenu, a isto tako i franjevačku zajednicu.
''Mračni srednji vijek'' najčešći je naziv za razdoblje europske povijesti između 5. i 15. stoljeća kada je Crkva imala puno veći utjecaj na društvo negoli ga ima danas. No je li srednji vijek ''mračan'' zbog utjecaja Crkve ili je Crkva bila tračak svjetla u tom ''mračnom vijeku''?!
Većina hercegovačkih fratara koji su stradali 1945. godine ubijena je u prvoj polovici veljače. Uz njih se ovih dana prisjećamo još jednoga mučenika koji nije dao da ga prestraše nijedne vlasti i sile tijekom njegova života, napose tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Riječ je o blaženom Alojziju Stepincu, a ovdje ćemo ukratko prikazati njegov odnos s hercegovačkim franjevcima.
Kao u cellama ni na misištima nije svake nedjelje slavljena misa budući da su župe bile prostrane a opsluživao ih je samo jedan fratar. On nije bio stacioniran na jednom mjestu nego je stalno obilazio svoju župu i slavio misu tamo gdje bi te nedjelje bio. Uz to, kretao se u civilu i imao brkove, što je bila moda toga vremena, tako da ga nije bilo lako pratiti, a narod ga je predstavljao kao ujaka (i danas se fratre naziva ujacima).
Početkom 18. stoljeća u čitavoj Hercegovini ostala je samo jedna mala crkva u kojoj su se mogli normalno vršiti vjerski obredi. Druga crkva izgrađena je tek sredinom 19. stoljeća, a nakon nje ubrzo su se počele graditi i ostale crkve. Pitamo se gdje su i kako kroz ovih oko 150 godina katolici vršili vjerske obrede?
Vidjeti fratra kako vozi automobil svakodnevna je pojava. No, nije uvijek bilo tako. Zamislimo situaciju prije 60 - 70 godina u kojoj dva čovjeka stoje kraj puta i čudom se čude vidjevši kako kraj njih prolazi automobil, što i nije bila tako česta pojava, a da bi čudo bilo još veće, vozač automobila je fratar. Ovdje se spominjemo prvoga fratra vozača u Hercegovini, fra Mirka Magzana.
Novoizabrani mostarsko-duvanjski biskup msgr. Petar Palić u jednome je intervjuu spomenuo kako je u njegovu kraju u drugoj polovici 19. stoljeća pastoralno djelovao fra Franjo Brkić, član albanskih franjevaca koji je rođen u Hercegovini. U čast novoimenovanom biskupu odlučili smo istražiti fra Franjin životni put i prikazati ga u nastavku.
Očuvati našu starinu ne služi nam kako bismo se prisjećali kako je nekada teško bilo, nego nam služi kao uspomena na onu srčanost i upornost koju su imali ondašnji fratri i narod kako bi se sačuvali, opstali i unatoč raznim problemima uspjeli isposlovati da slave Dan Gospodnji.
Na sudjelovanje u radu Sabora pozvano je 1050 biskupa, od kojih je 774 sudjelovalo. Ako znamo da je u to vrijeme postojao Apostolski vikarijat u Hercegovini onda pretpostavljamo da je i njegov poglavar sudjelovao u radu Sabora. U to vrijeme apostolski vikar bio je fra Anđeo Kraljević. Njegovo ime spominje se među ovih 774 sudionika. On je sudjelovao u radu Sabora skupa sa svojim tajnikom fra Ilijom Lekom (ili Lekićem, kako se ponekad znao potpisati). Koju su oni ulogu imali?
