Koliko često uspijem sjesti i promotriti svoj dan, svoje postupke, svoju trenutnu životnu situaciju, dati smisao i objašnjenje svojim postupcima, smiriti se, sjesti i promotriti drugog pokraj sebe, dati mu...
Bog želi čovjeka uvući u igru, u božanski život, život ljubavi. Igrajući se postajemo djeca, postajemo dionici božanske ljubavi.
Koliko zapravo vidimo božanskog u onima koji nisu “naši”? Zar ne njegujemo svetu zavist u želji da budemo više božanski od njih? Zar je strah jednog poganskog vladara manji od...
On mu pristupa sasvim jednostavno, bez laskavoga uvoda, ne zove ga u početku učiteljem kako su to napravili farizeji i saduceji, nego prelazi odmah na pitanje.
Tolika zaboravljena imena i životi, bez kojih bi, čini nam se, naša sadašnjost izgledala jednako, zavrijedili su vijenac koji Bog pripravi onima koji Ga ljube.
Želi ozdraviti, biti zdrav, progledati, jer bio je slijep, točnije slijepi prosjak. Za pretpostaviti je da je zbog svog stanja bio na rubu društva.
Na svečanom euharistijskom slavlju u subotu, 19. listopada 2024., mons. Petar Palić zaredio je u mostarskoj katedrali petoricu bogoslova za sveti red đakonata.
Logika svijeta kao da je sve izraženija. Sebičnost i oholost izbijaju sa svih strana. Među nama je prisutna ona čežnja da budemo viđeni.