Trag koji je svjedok nemile noći je knjižica Nasljeduj Krista, koja je molitvenik i duhovni dnevnik života fra Darinka. Životni je put fra Darinka Mikulića stalni osvit.
„…koji zatvara oči da ne vidi zlo:
on će prebivati u visinama,
tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
imat će dosta kruha
i vode će mu svagda dotjecati.“ (Iz 33, 15-16)
Život je prepun igara. Igre razonode, izazova, ali i životnih trenutaka koji imaju pobjede i gubitke, rađanja i umiranja, slavlja i tugovanja. Svako životno razdoblje sa sobom nosi određenu vrstu igre. Djetinjstvo je obilježeno igrama učenja, razonode i rasta. Igra koja je često prisutna je igra skrivača. Dijete se skriva tako da zatvori oči. Sklopi očne kapke i nestane. Naše zatvaranje očiju kroz život zadobije drugačiju dimenziju. Kada bismo barem mogli zatvoriti oči nad nekim događajima povijesti, da nestanu, da se ne zbudu, ako pak budu da se ne ponove…
Naše oči bistri svjetlost. Buđenje je stoga proces Zemlje, svega stvorenog i čovjeka. Ali kako iz tame zatvorenih očiju u svjetlo Sunca koje rađa bistrinu?
Mutno je Sunce sredinom prosinca 1919. god. obasjalo darovani život. Hladna zima, ali toplina obitelji na svijet donosi malenog Božu. U došašću Božića obitelj Mikulić je obdarena novim životom. Dječak Bože, osjetivši poziv i zadobivši milost hrabrosti upušta se u igru života na koju ga zove Bog. Zašto je rođenje korak do smrti koja je put u vječni život? A početak je put kraja, a kraj novi početak. Obično na smrtnoj postelji čovjek prolazi kroz svoj život malo brže i intenzivnije, dok u sjećanju ostaju tragovi i otisci koje je ostavio. Bože na samom početku ostavlja svoje ime. On postaje fra Darinko. Njegovo redovničko putovanje počinje rano od malih nogu. On putuje iz Širokog Brijega, na Humac, potom Mostar, pa Zagreb.
Svaka je igra puna različitih polja, stajališta raznih boja, ciljeva i pobjeda. Prva su polja označena kolijevkom provincije gdje je fra Darinko stasao iz dječaka u mladića. Godina kušnje koja predstavlja posebno polje redovničkog života odvila se na Humcu nakon čega je došlo vrijeme intelektualnog i duhovnog rasta. Fra Darinko je u svojim potezima stalno hodio. Osim samoga imena koje označava darovanost, bio je zamišljen, primjeran i rustičan. U životu pamtimo važne datume, za fra Darinka je to 23. kolovoza 1943. Dan je to Mlade mise, onog većeg i istaknutijeg trenutka svećeničkog života. To je zora svećeničkog života.
Životna su svitanja bila najava i noći koje su nadolazile, iako one nisu bile kraj, jer bi se Sunce opet probudilo. Fra Darinko se uputio na križni put. Prvo je stajalište bio franjevački samostan u Krapini. Skloništa i stajališta sa strane života od velike su važnosti. Krapinski je samostan fra Darinku povratio snagu i pripremio ga za najdublju noć. Otvoreno nebo lipanjskoga ljeta mirisalo je na svježu krv. Godine 1945. u Maceljskoj šumi imenom Lepa bukva, Sunce je zatvorilo oči. Tijela s rupama na glavi su mirno počivala, a noć je šutjela. Jedino se čuo glas nevine krvi ljudi i svećenika među kojima je bio i mladomisnik fra Darinko Mikulić. Trag koji je svjedok nemile noći je knjižica Nasljeduj Krista, koja je molitvenik i duhovni dnevnik života fra Darinka. Životni je put fra Darinka Mikulića stalni osvit. Ono što se smrklo u Maceljskoj šumi, svita nama svakog dana. Jer svitanjem noć postaje dan, tugovanje se pretvara u zagovor i molitvu.
Bože, koji si svjedocima vjere dao milost da nasljeduju stope tvoga Sina, udijeli i nama milost hrabrosti i ustrajnosti na putu života, da beznađe postane vjera, a smrt bude prijelaz u vječni život. Po Gospodinu našem…
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 139-141.
Fra Robert JOLIĆ, Fra Darinko Mikulić (1919.-1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 559-567.
Internetski izvor
Pobijeni.info, https://pobijeni.info/fratri/fra-darinko-mikulic/ (3.11.2025.)
