Mjera da i mjera ne? Koliko je to? Kako je pretvoriti u metre, litre, kilograme…?
Mt 5,17-37
»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.
Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.
Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Upoznavanje ljudi predstavlja prvi korak odnosa. U tom se činu ljude raspoređuje na određene kategorije. Jedni su lagani, drugi teški, jedni otvoreni, a s druge strane zatvoreni, komplicirani, ili pak jednostavni. Vrlina jednostavnosti resi svete ljude. Iako kontradiktorno darovanom evanđeoskom ulomku, koji je sve, samo ne jednostavan, budi pitanje mjere, ili bolje umjerenosti.
Mjera da i mjera ne? Koliko je to? Kako je pretvoriti u metre, litre, kilograme…?
Iskusne su kuharice uglavnom kuhale bez recepta za jelo. A mjera je bila odoka. Pogledom i srcem. Jednostavno su osjetile ono što i kako rade. Samo mali promašaj mjere uvodi u drugačiji ukus jela. Malo više soli preslano, malo manje neslano. Teško je ugoditi nepcu čovjeka. No Isus na jasan i nedvosmislen način tumači Zakon. On ga poput kuharica jednostavno osjeti. U Isusovom osjetu evanđeoski ulomak ističe napredak. Ne kao da se negira ono prije, nego donosi nešto drugačije, preobraženo. Poziv je Isusov na pravednost srca koja se očituje u voljnom činu vršenja Zakona, jer on ne počinje u samom djelu već u dubini čovjeka gdje duboko odzvanja osjet Boga.
Staro i novo su opet suprotstavljeni pojmovi Isusova govora. Stalno počinje od starih, od starina, kako je prije i nekada bilo, donosi u ovaj trenutak i pokazuje način za ubuduće. Kristova vječnost upravo u ovom razumijevanju nadilazi čovjekovu vremenitost, ne samo kao osobe, nego i svega što danas traje ili je istaknuto, sutra je već ono što je nekada bilo. Svako danas sutra postaje jučer.
Vremenitost je uvijek stvarna i budna opomena načina života, koju Isus u ulomku radikalizira do te mjere da sve svodi na dva uzvika: da i ne. Koja je to jednostavnost života! Umijeće je imati jednostavnost srca pred zakonom i u odnosima. Jednostavnost je življenje između da i ne. Življenje trenutaka koji su sad i ovdje, u kojima se jasno prihvaća i prianja uz da, ali se i odgovorno stoji i postavlja granica uz ne.
