Ovaj tihi, samozatajni i iznad svega siromašni fratar za koga kažu da na sebe nikad ne bi ni dinara potrošio, započeo je svoj tihi put prema svjedočkoj smrti početkom veljače 1945. godine. Zajedno sa još nekolicinom braće sklonio se u župnu kuću u Mostarskom Gradcu gdje su ih partizani 6. veljače pronašli, vezali, mučili te strijeljali.
Fra Augustin se rodio 9. prosinca 1890. godine u srcu Brotnja, vinorodnoj Paoči, malom selu koje se nalazi u najstarijoj Broćanskoj, i jednoj od najstarijih župa Hercegovine, u župi Gradnići. Otac Mate i majka Jela su mu na krštenju dali ime Ljudevit, po gradnićkom župniku fra Ljudevitu Radošu koji ga je i krstio. Možemo pretpostaviti, po imenu koje su mu dali da su se njegovi roditelji već od početka nadali da će i njihov mali Ljudevit krenuti stopama svetoga Franje u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Tako je i bilo. Ljudevit je s trinaest godina, 1903., nakon završene pučke škole u Gradnićima pošao na Široki Brijeg, ne znajući da će na tom Brijegu provesti gotovo četrdeset godina svoga života i da će taj Brijeg na kraju biti mjesto njegova mučeništva i pečata za nebo. Jedno je sigurno, htio je za Kristom onako kako je išao i sveti Franjo.
Nakon završene gimnazije obukao je franjevački habit 1909. godine i na Humcu započeo godinu novicijata, uzevši tada ime Leopold, da bi ga nakon svećeničkog ređenja 1914. promijenio u Augustin. Fra Augustin je mnoge godine svoga života proveo studirajući, iako teologiju i filozofiju nije studirao baš najbolje. Njegova ljubav je bila tehnika, matematika i fizika. Tako je Augustin proveo nekoliko godina na studiju u Beču, Zagrebu i Beogradu skupljajući vrijedno znanje koje će poslije moći prenijeti svome narodu u Hercegovinu i mladim fratrima kojima će biti profesor. Iako ga njegovi bivši učenici pamte kao strogog i šutljivog profesora, njegova je šutnja ipak odavala ozbiljnost, proživljenu vjeru i svetačko življenje. Svaki ispit kojega je u svome životu položio, svaki trud koji je uložio bio je vođen ljubavlju prema svojoj zajednici kojoj je htio svojim znanjem služiti.
Fra Augustin je desetljećima bolovao od psorijaze, bolesti koja često uzrokuje depresiju. Iako se borio s bolešću, fra Augustin nikada nije zanemarivao svoje obveze, nego ih je naprotiv obavljao savjesno i s puno ljubavi. Zbog bolesti je molio upravu Provincije da ga oslobode službe prefekta, smatrajući se kako kaže nedostojnim. Nije bio vođen sebičnošću nego iskrenom ljubavlju što se vidi iz toga da je nastavio biti profesor nakon što mu je molba odbijena.
Međutim, ono gdje je najviše iskoristio svoj talent na korist svojih fratara i svoga naroda bila je hidrocentrala na rijeci Lištici čiji je bio dugogodišnji upravitelj. Izgleda da mu je ova služba puno bolje odgovarala nego profesorska, što svjedoče mnogi iskazi o njegovom vremenu kao upravitelja hidrocentrale i dušobrižnika na Brijegu. Njegov rad omogućio je opskrbu samostana, gimnazije te svih kućanstava električnom energijom.
Ovaj tihi, samozatajni i iznad svega siromašni fratar za koga kažu da na sebe nikad ne bi ni dinara potrošio, započeo je svoj tihi put prema svjedočkoj smrti početkom veljače 1945. godine. Zajedno sa još nekolicinom braće sklonio se u župnu kuću u Mostarskom Gradcu gdje su ih partizani 6. veljače pronašli, vezali, mučili te strijeljali. Tišina ovog fratra, tišina tog snježnog 6. veljače, te tišina desetljećā koja će uslijediti nije izbrisala uspomenu na fratra koji je u pravom smislu riječi donio svjetlo na Široki Brijeg.
Gospodine svemogući Bože, po Duhu Svetom daruješ darove koji imaju biti umnoženi na tvoju proslavu. Pomozi i nama prepoznati darove koje si nam već darovao te nam podari hrabrost da ih ponizno umnožimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 261–263.
Fra Mate LOGARA, Fra Augustin Leopold Zubac (1890.-1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 1163-1177.
