Prenosimo kolumnu našeg urednika, prethodno objavljenu u listu Naša ognjišta...
Siguran sam da ne postoji čovjek koji nije na
vlastitoj koži, u vlastitom životu osjetio, doživio i spoznao svu surovost onih
dimenzija života koje nisu prožete nebeskim i vječnim. Oni stariji pamte
vremena i odnose u kojima se zbog izgovorene riječi patilo, u kojima su ljudi,
jer su drugačije mislili, bivali zatvarani, čak i ubijani. Iako se ponekad čini
da je to vrijeme i ti odnosi iza nas, samo naivni i/ili oni previše
dobronamjerni mogu takvo nešto misliti.
Kao munja vedrim ljetnim nebom, ovih se dana
prolomila vijest o opomeni koju je
Hrvatsko novinarsko društvo uputilo kolumnistici katoličkog portala
bitno.net Nikolini Nakić poradi njezinih stavova izrečenih u kolumni kojoj je
tema bila abortus. Gospođa Nikolina, osoba koja javno progovara o temama koje
zanimaju veliki broj ljudi u Hrvatskoj – što potvrđuje broj čitanja njezinih
članaka, kažnjena je zbog isključivo jer ono što piše ideološki ne odgovara
tzv. Vijeću časti HND-a. Nikome u tom vijeću valjda nije niti važna činjenica
slobode govora, stava i vjeroispovijesti. Znanstveno utemeljenje Nikolinih
tvrdnji kako život počinje začećem te da je, analogno tome, abortus ubojstvo,
još je manje važno.
U jednom ovakvom svijetu i ovako postavljenim
odnosima, Crkva hodi svojim putem naviještanja Krista Uskrsloga, Pobjednika nad
smrću i grijehom. Sve više i sve češće slušamo i čitamo o progonima ljudi,
osobito kršćana, zbog njihove vjere. A svijet, svijet kao da počinje nečim
normalnim i uobičajenim smatrati da ljudi bivaju mučeni, zatvarani i ubijani
jer misle i vjeruju drugačije. Mi vjernici svjesni smo da je Krist bio
progonjen pa da će i nas progoniti, ali ne možemo dopustiti da to čine u ime
boga ili u ime tobožnjih sloboda, a da mi jasno ne kažemo da to nema veze ni s
Bogom niti sa slobodom.
Čitao sam ovih dana brojna pisma velikog fra Didaka
Buntića, koje je upućivao raznim osobama i institucijama. Krvavo zvuči ono
pismo od 20. svibnja 1917., gdje fra Didak, u jednoj šturoj rečenici, javlja
upravi Provincije kako je morao jedino
uslijed nedolične i veoma oskudne hrane Vaših đaka dotično pitomaca raspustiti
čitavi zavod. U toj jednoj jedinoj rečenici sve je kazano. Ni nema smisla
pisati nadugo i naširoko. Djeca su gladna. Didak nije ni imao vremena pisati
mnogo, trebalo je djelovati. Začuđujući su podatci da je on, zajedno s braćom,
uspio odvesti u Slavoniju i spasiti od sigurne smrti, više od 11 000 gladne
hercegovačke djece. Kolike li vjere uputiti se u jedan takav poduhvat! Koliko
li nade u smisao onoga što radiš! Koliko li nadasve ljubavi u srcima onih koji
su svu tu djecu prihvatili u svoje domove i svoje obitelji! Vjera, nada i
ljubav tako su se još jednom pokazali kao jedino rješenje za ljudske boli.
Od fra Didakovog pothvata spašavanja djece prošlo je
gotovo stotinu godina. I danas je oko nas toliko gladnih kruha i gladnih
ljubavi. Volio bih da nas fra Didakov primjer nadahne na kršćansku ljubav prema
svima koji su u potrebi. Gospođa Nikolina u ove dane bije svoje bitke. Volio
bih da postanemo svjesni da su te bitke i naše bitke. Fra Didak i gospođa Nikolina
otkrili su i zaživjeli Uskrs u svoj njegovoj otajstvenosti. Uskrs znači novost,
nove odnose, novo usmjerenje – usmjerenje na Život. U Uskrsnuću svoga Sina,
Gospodin nam je darovao smisao života, darovao nam je vječnost. Otkako je Krist
odvalio grobni kamen, svako naše dobro nastojanje tako ima svoj smisao. Radost
uskrsne pobjede razlijeva se po Crkvi do svakoga srca i svako srce ima priliku
otkriti, zaživjeti i postati Uskrs.
Završavam uskrsnom čestitkom koju je fra Didak one kobne 1917. poslao o. Provincijalu. Fra Didak piše: Iako su takova vremena da se čovjeku nemili ništa drugo pisati osim Jeremijinih lamentacija, to si ipak za dužnost smatram da Vam povodom slavnog uskrsnuća našeg Gospodina podastrem doli svoje, doli čitavoga zavoda srdačne i smjerne naše čestitke. Uskrsnuće nam Gospodnje daju snagu, a i nadu da će i našem raspetom narodu osvanuti jednom danu uskrsnuća i slobode iz ovih neizrecivih patnja i muka, kad ćemo Vam vesela srca moći kliknuti radosni „Alleluja!“.
