Vidikovac

Dubine Titanica (II.)

fra Renato Prusina

piše: fra Renato Prusina

Naš nam Gospodin pruža ruku i zove nas, zove nas da nam pokaže ljepši život, bolji život, život radikalnog življenja evanđelja. Ako prihvatimo njegovu ruku i pođemo za njim, u budućnosti ćemo zajedno sa Rose izgovoriti: He saved me… in every way that a person can be saved.

Umjetnost, pa tako i filmska, ima vrlo važnu ulogu u ljudskom životu. Ona otkriva ljepotu života, Ona, po riječima Pabla Picasa, ispire prašinu svakodnevnog života s duše. Veliki filmski redatelj Ingmar Bergman rekao je ovu predivnu misao o filmskoj umjetnosti: Nijedna umjetnost ne prolazi kroz našu svijest na način na koji to čini film, dotičući ravno naše osjećaje, duboko u mračnim sobama naše duše. Možemo se u potpunosti složiti s Bergmanom. Film koji je mješavina glazbe, glume, pjesme, plesa, riječi pretvorenih u sliku, emocija proživljenih i doživljenih, dotiče cijelo čovjekovo biće. Mi, gledajući film, ulazimo u svijet koji nam je ponuđen, a također taj svijet ulazi u naše srce i ostavlja trag u nama, trag koji nas može dovesti do ljepote kreposti ili do ružnoće grijeha. Nastavimo onda s našim otkrivanjem ljepote, istine i dobrote koje nam film Titanic skriva.

Dva salona  

U filmu se pojavljuju dvije velike skupine ljudi koji se nalaze na istom mjestu i idu prema istom odredištu. Možemo slobodno reći da imaju isti cilj do kojeg žele stići, prijeći će istu udaljenost, proći će kroz ista mjesta, vidjeti iste stvari na svome putu, živjet će iste živote u smislu da će jesti, spavati, razgovarati. Izvana, kada pogledamo, sve se čini isto, nema razlike na tom brodu, ali ako pogledamo iznutra, ako zavirimo u brodske salone, vidimo velike razlike.

Prvi salon

Ako otvorimo vrata prvoga salona koji je smješten na vrhu, iznad drugog salona, vidimo glamur, sjaj blistavih lustera, raskoš i veličinu salona. Podove koje prekriva ogromni crveni baršunasti tepih, zidove oblijepljene zlatnim tapetama, svilene zavjese koje prekrivaju velike prozore. Kipove velikih umjetnika, korintske stupove, stolove velike i široke na kojima se nalazi hrana po svačijem ukusu. Bogatstvo cvijeća i svijeća blista prostorijom i na kraju ljudi koji blistaju u odjeći s najskupljom i najljepšom tkaninom, jednom riječju ljepota.

Ali, je li to zapravo prava ljepota? Pogledajmo ljude koji se nalaze u tom salonu. Tu su ljudi koji svoje živote troše na stjecanje bogatstva, koji žude za titulama i priznanjima svijeta, koji žive u preljubu i nevjernosti, koji nemaju prave ljubavi u svojim brakovima niti pravih prijatelja u svojim odnosima, ljudi koji žive za sebe i svoje ja-ego, te ga hrane lažnom manom hedonizma. Je li to slika prave ljepote? Tu susrećemo dva sporedna lika u filmu, Ruth DeWitt Bukater, majku naše junakinje Rose, i Rosina zaručnika Cala Hockleyja. Ruth je udovica koja uživa u bogatstvu i slavi te pod svaku cijenu želi sačuvati svoj novac i ugled, zato i nagovara svoju kćer da se uda za Cala kako bi zadržala svoj status u prvom salonu. Tu imamo osobu koja je uvjerena da je prvi salon jedina istina i istinita ljepota, zato i žrtvuje ono najvrjednije što ima, a to je budućnost svoje kćeri, uvjerena da čini pravu stvar. To je osoba koja je zaslijepljena lažnom ljepotom ovoga svijeta, koja ne vjeruje u ljubav i koja ne zna za ljubav, koja nije iskusila život prožet ljubavlju, koja samo vjeruje u ljepotu prvog salona.

Zatim imamo Cala, Rosinog zaručnika, koji je stekao ogromno bogatstvo te posjeduje ugled i slavu u očima ljudi prvog salona, odnosno svijeta kojem pripada. On je postigao sve za čime ljudska požuda može težiti, ali nije sretan. Traži ljubav, traži i želi da ga njegova zaručnica ljubi, postigao je toliko toga, ima toliko toga na raspolaganju, a ipak nije ispunjen, traži ljubav. Ovo je najbolji primjer da ljudsko srce ne ispunjavaju slava, moć, prestiž, bogatstvo, ni ugoda već samo i jedino ljubav. I upravo zato najveća bol ljudskog srca jest neuzvraćena ljubav. Rose se nalazi u tom salonu. Ona je ta koja shvaća da joj ovaj salon ne prikazuje pravu ljepotu za kojom čezne ljudsko srce. Ona je ona prosvijetljena osoba u društvu neprosvijetljenih, ona je ta koja vidi.

Drugi salon

Drugi salon se nalazi ispod prvog salona, moramo se spustiti da bismo u njega ušli. Kad otvorimo vrata drugog salona, vidimo skromne prostorije bez ukrasa, podove bez tepiha, zidove bez tapeta, skromne drvene stolice i stolove te ljude tako jednostavno odjevene da bismo mogli reći da su donekle i siromašni, ali što nam film prikazuje? Svi ti ljudi su sretni, nema uštogljenosti, nema strogih pravila ponašanja koja ograničavaju ljudsku slobodu, svi ti ljudi su sretni i ispunjeni jer možda izgledaju kao da nemaju ništa, ali zapravo imaju sve, imaju ljubav. Film nam želi pokazati da istinska ispunjenost ne ovisi o posjedovanju mnoštva stvari, titula, priznanja, ugoda, već da ovisi o nečemu puno dubljem.

Sam položaj drugog salona je zanimljiv, iako nam film ne daje točan opis ovih salona, kroz kadrove nam prikazuje njihov položaj i izgled. Drugi salon je smješten na dnu broda, u oceanu, uronjen je u taj misteriji, u taj nespoznatljivi ocean koji je slika samoga Boga. Prvi salon nalazi se na vrhu, a drugi u dubini, u oceanu. Ljudi prvog salona se uzvisuju, dok se drugi ponizuju. Oni imaju sve, a zapravo su prazni, dok drugi nemaju ništa a ispunjeni su. Ovdje je Jack ključna osoba. Jack izbavlja Rose od laži prvog salona, kao što je naš Gospodin svojom ljubavlju nas izbavio od laži svijeta. Jack odvodi Rose u skroman i jednostavan drugi salon gdje ne nalazi glamur,  ali nalazi istinsku ljepotu, sreću, ispunjenost, Ljubav.

A naš Gospodin nas poziva na život skromnosti i odricanja, molitve i posta, život potpunog zaboravljanja sebe i prepuštanja Njemu, život bdjenja i siromaštva duhom, život nenavezanosti kako bismo uz pomoć toga mogli upoznati istinsku ljepotu, sreću, ispunjenost, Ljubav. Jack je pružio ruku i pozvao je da pođe za njim. Ona je prihvatila i pošla za njim te kasnije u filmu izgovara ove predivne riječi pune ljubavi: He saved me… in every way that a person can be saved – Spasio me… u svakom smislu u kojem se nekoga može spasiti. Naš nam Gospodin pruža ruku i zove nas, zove nas da nam pokaže ljepši život, bolji život, život radikalnog življenja evanđelja. Ako prihvatimo njegovu ruku i pođemo za njim, u budućnosti ćemo zajedno sa Rose izgovoriti: He saved me… in every way that a person can be saved.

Urednik:

fra Bože Tolo

boze.tolo@fra3.net

Odgovara:

fra Stanko Mabić

stanko.mabic@fra3.net

Pronađite nas na:

Sv. Franjo