Osobni osvrt i promišljanje uz encikliku Lumen fidei – Svjetlo vjere pape Franje.
Gospodinov dolazak je spasenje za nas koji vjerujemo, a naše čekanje je vapaj. Vapaj duše koja traži svoj mir, koja traži sklad.
Svi moji rastanci i susreti, sada to spoznajem, nemaju i neće ni imati smisla, bez ovoga Susreta koji dolazi k meni.
Evo dolazim, Gospodine, biti svoj. Jer kad sam došao tebi, dobio sam sebe. A dobivši sebe, potpunog, sposoban sam vršiti tvoju volju.
Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i pucima po pravici.
Nije lako priznati samom sebi da sam pogriješio, da nisam savršen, a kamoli ne drugome. Ali na kraju vidim da drugog načina nema.
Neka naš život bude radostan hod prema domu Gospodnjem, prema novom Jeruzalemu.
Naše življenje je stalno opredjeljenje za Krista iz kojeg proizlazi radost hodočašća u dom Gospodnji.
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta.