Otvorimo Bogu vrata svoga srca, podignimo nadvratnike kako bi Kralj slave mogao ući u nj i podići ono što je palo, ispraviti što je nakrivljeno – kako bismo bili dostojni...
Nekad se kršćani previše svojim silama trude biti svjetlost svijeta. Radije se trudimo biti čestiti i dostojni našega imena, pa će nam svanuti kao svjetlost u tami.
Osobni osvrt i promišljanje uz encikliku Lumen fidei – Svjetlo vjere pape Franje.
Gospodinov dolazak je spasenje za nas koji vjerujemo, a naše čekanje je vapaj. Vapaj duše koja traži svoj mir, koja traži sklad.
Svi moji rastanci i susreti, sada to spoznajem, nemaju i neće ni imati smisla, bez ovoga Susreta koji dolazi k meni.
Evo dolazim, Gospodine, biti svoj. Jer kad sam došao tebi, dobio sam sebe. A dobivši sebe, potpunog, sposoban sam vršiti tvoju volju.
Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i pucima po pravici.
Nije lako priznati samom sebi da sam pogriješio, da nisam savršen, a kamoli ne drugome. Ali na kraju vidim da drugog načina nema.
Neka naš život bude radostan hod prema domu Gospodnjem, prema novom Jeruzalemu.