Nema tog trenutka u kojem ne bi bilo mjesta za Boga ili u kojem on ne bi imao što raditi.
Braćo, i mi smo kroz ove vazmene dane svakodnevno slušali o onome što su učenici proživljavali. I nas je Isus hrabrio istim riječima.
Da bi se nekoga ljubilo – potrebno ga je poznavati. Naš Bog nas poznaje i do najmanje sitnice. Svaku stvar o nama zna, svaka vlas na glavi nam je izbrojana
Povazdan brineš o nama i upravljaš nam korake, snažiš vjeru, potkrjepljuješ nadu i usavršuješ ljubav.
I držale su me Njegove Riječi; Riječi obećanja kako ovo nije kraj; kako ovo nije njihova pobjeda, nego Njegova. Kako ovo nije njihov dan, nego dan svih nas.
Mogu gledati, ali ne vidim. Mogu hodati, a nemam gdje. Mogu pričati, ali nemam s kim. Ostaje mi jedino zvati pomoć i čekati.
Promišljajući o Kristovoj muci ne preostaje drugo doli s Apostolom izjaviti: „Bog je ljubav“ i u toj istini uroniti u otajstvo križa.
Tako čovječanstvo od početka svijeta igra tu igru zivota, igru potrage za Smirajem.
Za vjerodostojan je govor o Bogu potrebno iskustvo vjere. Iskustvo treba biti pročišćeno u svakodnevnom odnosu s Njim. U odnosu s Njim treba njegovati stav temeljne poniznosti