Trajni spomen na sebe Krist nam je ostavio u svetoj euharistiji i u njoj nam se uvijek iznova daruje prostirući svakodnevno trpezu na kojoj blagujemo tijelo i krv samoga Krista.
Nema tog trenutka u kojem ne bi bilo mjesta za Boga ili u kojem on ne bi imao što raditi.
Braćo, i mi smo kroz ove vazmene dane svakodnevno slušali o onome što su učenici proživljavali. I nas je Isus hrabrio istim riječima.
Ukaz na neke poteškoće i pokušaj prevladavanja istih
Promišljajući o Kristovoj muci ne preostaje drugo doli s Apostolom izjaviti: „Bog je ljubav“ i u toj istini uroniti u otajstvo križa.
Tako čovječanstvo od početka svijeta igra tu igru zivota, igru potrage za Smirajem.
Da bi se nekoga ljubilo – potrebno ga je poznavati. Naš Bog nas poznaje i do najmanje sitnice. Svaku stvar o nama zna, svaka vlas na glavi nam je izbrojana
I držale su me Njegove Riječi; Riječi obećanja kako ovo nije kraj; kako ovo nije njihova pobjeda, nego Njegova. Kako ovo nije njihov dan, nego dan svih nas.
Povazdan brineš o nama i upravljaš nam korake, snažiš vjeru, potkrjepljuješ nadu i usavršuješ ljubav.