Oltar je jedan da označava jednoga Spasitelja Isusa Krista i jednu Euharistiju Crkve (Rimski Pontifikal, Red posvete crkve).
___________ piše: fra Branimir
Oltar, kao okosnica i središnje mjesto, još bolje, žarište, u građevini (crkvi), ujedno je i središte žive, okupljene zajednice. Gornji navod iz samoga obreda posvete jasno očituje dvije važne dimenzije oltara. On je najizvrsniji simbol ž
ivoga Krista oko kojega se zajednica okuplja, te je i stol-žrtvenik s kojeg se vjernici hrane za život (koji vjernike hrani životom). Da oltar simbolizira Osobu pokazuje i poljubac kojim se njega na početku i završetku slavlja pozdravlja. Nama ljudima poljubac je znak duboke žudnje, poštovanja, divljenja i ljubavi prema osobi. Tako i svećenik pozdravlja oltar i na njegovoj gesti sudjeluje čitava zajednica. Krist je čvrsti temelj ili oslonac, kamen temeljac ili ugaoni kamen, što pokazuje i samo arhitektonsko rješenje koje se određuje za oltar: da bude čvrst, nepomičan i od prirodna kamena (usp. OURM 300-301). Sami pokušajmo zaključiti što i kako simboliziraju oltari u našim crkvama...Budući da je Euharistija središte svih sakramenata tako je i oltar, kao mjesto njezina slavljenja, također središte svih sakramenata. Euharistijom slavimo svoje spasenje koje se obistinilo Kristovim pashalnim otajstvom. Oltar i stol blagovanja (mensa). Za stolom se obitelj sabire na radosno blagovanje, za stolom se slavi..., te i vjernici okupljeni oko oltara blaguju kruh za život svijeta i bivaju dionici jedne bratske ljubavi, svi jedno tijelo i dionici istoga kruha (1 Kor 10, 17). Zato smo, sabrani oko stola zajedno s pastirom, ujedinjeni u ljubavi, sigurni da nas Gospodin brani i da šalje svoga Duha i pohađa svoj narod.
Važno je da svaki pojedinac zajednice koja
slavi ima 'na oku' oltar kako bi jasno i djelatno sudjelovao na svim dijelovima slavlja pridržanima oltaru. Stoga oltar mora biti vidljivo centralna os okupljenih. Nije nužno da se pod svaku cijenu oltar smiješta u sami strogi centar građevine (crkve), ali njegova jednost i središnjost moraju biti očite. Da prethodne tvrdnje ne bi ostale na razini često 'nerazumljivih stručnih i kompliciranih pojmova' vratimo se na sliku obiteljskoga stola kao paradigme; sva je obitelj oko stola, nema prvih, onih manje važnih, onih koji su odijeljenji..., ili si za stolom, ili nisi. Na stolu je bogat objed, a omeđen je ljubavlju okupljene obitelji. Svi su tu, od djeda i bake, pa do praunučadi. Središnjost stola omogućava okupljanje. Ne smijemo ovo o obiteljskome stolu u najstrožemu smislu preslikati na naše euharistijske sastanke, ali vjerujem da je namjera slike jasna.Ipak, ne smijemo oltaru pridavati jedinu simboličku vrijednost, koja bi umanjila značaj okupljene zajednice. Tek oltar kao središte, okružen zajednicom i svećenikom slaviteljem tvori istinsko očitovanje Kristove prisutnosti. Stoga je blizina naroda b
ožjeg i fizičko neodvajanje (ogradama, stepenicama...) fizički jasan i vidljiv znak jedinstva. Krist je ovdje i sada prisutan, susret je stvaran! On je žrtva i svećenik, on slavi, a okupljena zajednica, jer je njegovo tijelo, u istoj mjeri slavi.
Konačno treba još spomenuti oltar kroz sliku žrtvenika. Sama riječ 'žrtvenik' može imati negativan predznak i podsjećati na poganske žrtve ili one 'staroga saveza' koje Krist dokida. On je jed(i)na žrtva za naše grijehe. On jest ubijen, no oltar nema oznaku stratišta, jer mi Kristovu žrtvu duhovno uprisutnjujemo u događajima 'na oltaru'. Kristova krv jednom je zauvijek oprala naše grijehe i kulminirala uskrsnućem, a sve zajedno čini Kristovo trodjelno pashalno otajstvo; muka bi i smrt bez uskrsnuća malo značile, te tako treba promatrati i oltar kao žrtvenik pobjede.
Sva ova simbolika oltara, u slavlju i van njega, prvenstveno doziva u pamet vjerniku kako sav svoj život treba usmjeravati prema istomu. Slaveći mi se sastajemo oko stola obnavljajući pobjednu žrtvu, a pred-slavi sam Krist. Pokušajmo, okom vjere, na euharistiji iščitavati ove značajke oltara. Iziskuje trud koji se isplati uvijek iznova otkrivati jer Ljepota se skrila i māmi i ne da mira dok ju ne nađemo.
Ovaj članak ne iscrpljuje sva tumačenja i simboliku oltara, ali svakako teži osvijetliti i olakšati razumijevanje, kao i odjelotvoriti svjesno sudjelovanje vjernika u slavlju. Što vjerom slavimo, simbol oku daje vidjeti; Božansko, u snažnim i čitljivim stvarnostima stvorenog svijeta.
