Oče moj!

U njoj je srž svakog evanđelja. U slavljenju svete mise molitva Očenaš nalazi se prije same svete pričesti. Prije nego ćemo primiti tijelo Kristovo, molimo zajedno Oca kojeg nam je objavio Krist, da bismo činili jedno jedinstveno tijelo.
Ima jedan poseban aspekt u ovoj molitvi koji bi mogao postati obilježje našeg života. “Oče naš” ne znači “Oče, koji pripadaš meni”, nego “Oče, kojem ja pripadam svom svojom dušom”. Važno je ovo uočiti, jer ja Boga ne posjedujem, nego dopuštam njemu da na meni ostvari svoje očinstvo. Svako moje posjedovanje nečega dovodi me do zloupotrebe toga. Zato je ovaj odnos prema Bogu zapravo odnos ljubavi: “Ja tebi pripadam, budi mi Otac.”

Kad shvatimo ovaj dar uspjet ćemo preoblikovati naš stav koji možemo imati prema onima koje zovemo: “moj brat”, “moj prijatelj”, “moji roditelji”… Pozvani smo i vođeni Duhom Svetim da tražimo kako bismo sve više išli prema prihvaćanju te istine i te vrste osjećaja. Moleći “Oče naš”, morali bismo naučiti reći: “moj”. Ne da bismo proglasili naše posjedovanje nečega nego bismo ušli u vladanje drugoga nad našim životom. To je osoba koja me čini sposobnijim da mogu voljeti. Reći: “prijatelju moj”, znači primijetiti da postoji netko ili neko mjesto gdje se može raširiti moja sposobnost da volim, prihvaćam, dajem…, kao što nam Otac objavljuje beskrajnu mogućnost da budemo njegova djeca.

fra Dalibor / fra3