Meditacija otpjevnog psalma 30. nedjelje kroz godinu A
Ps 18, 2-4.47.51
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.
Živio Gospodin!
Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.
Ljubiti nekoga znači poznavati ga. Ne govori se svakome o ljubavi, niti se svakoga ljubi. Onaj koji kaže drugačije i koji se rasipa ovim pojmom, ni sam ne zna što je ljubav, a kamoli da ju drugome da. Da, ljubav se daje nekome, drugome. Ona je odnos. Štoviše, ljubav je predanje. Takvo predanje u kojem nema primjesa nečistoga. Samo čistoća i istinitost. Kad čovjek nekoga ljubi, onda se predaje sav. Predaje cijeloga sebe, a ne dio. Stoga su u ljubavi i najveće povrjede. Stoga je ljubav i određeni rizik. Toliki su se posve predali ljubljenome te iz tog odnosa izašli povrijeđeni; dali su sebe cijele, ogoljene, nezaštićene i, ako je drugi nečime povrijedio taj odnos, nastala je velika rana.
Ljubav nema zaštitu kojom bi se
osigurala od neželjenoga. Ona podrazumijeva sve jer daje sve. Onaj tko ulazi u
odnos s rezervom u slučaju zaštite, taj ne ljubi. On izigrava drugoga makar
imao i najbolje namjere. Nema računanja u ljubavi. To će reći da nikada nije
razdijeljena nego je uvijek prisutna u potpunosti svoje zbilje. Ne može se
ljubav razdijeliti na dane kada se voli i dane kada se manje voli. Ljubav je
kao vatra koja uvijek gori istom jačinom. Ako se pojača prevruće je, ako se pak
smanji hladno je. To se izražava i u kršćanskom sklapanju braka: ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Najveći apsurd može se naći u predbračnim ugovorima kojima se mladenci
osiguravaju. Zar ljubav nije dovoljna sigurnost.
Bog je također onaj drugi u ljubavi. Iako bi se trebalo reći
da je zapravo prvi, jer inicijativa
potječe od njega, a naša ljubav prema njemu je čin uzvraćanja. Od njega dolazi
sva ljubav jer je sam izvor ljubavi. Od njega je sve poteklo i taj nam izvor
daje rasti. Stoga pogotovo ljubav prema Bogu ne može biti djelomična. Ili se
predaješ sav ili nikako. I ljubav prema Bogu je odnos, ali je taj odnos
drugačiji od ljubavi prema ljudima. U ljubavi prema Bogu nema straha od
povrjeda. On ne može razočarati ili sebe posvema ne dati. Ako u odnosu s
ljudima taj strah od ranjenosti možda koči pravo predanje, u odnosu prema Bogu
ljubav je potpuna jer Bog ne može iznevjeriti u ljubavi. Ta ne može sebe zanijekati! (2 Tim 2,13) Zato psalmist kliče te
Boga naziva: krepošću, hridinom, utvrdom,
spasom, štitom… Svim onime što čovjeku daje utjehu. Jer on u Ljubavi nalazi
sigurnost. Ljubav ga preobražava. Ljubav stvara novog čovjeka. Ljubiti Boga znači predati se
sav i dopustiti trajnu preobrazbu svoga
bića.
Budimo u Ljubavi i imajmo udjela
u novosti života. (usp. Rim 6,4)
