Meditacija Otpjevnog psalma Dvadeset i devete nedjelje kroz godinu A...
Ps 96, 1.3-5.7-10ac
Dajte Gospodinu slavu i silu!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi narodâ,
a Gospodin stvori nebesa!
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!
Poklonite se Gospodinu
u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje,
narodima pravedno upravlja.«
Božje djelovanje u povijesti čovječanstva je postupno. On nije odjednom objavio sve istine čovjeku, nego je korak po korak pripremao put spasenja. Izabrani narod Božji je, kao i svaki drugi narod, bio izložen drugim kulturama i kultovima. Tako su im bili poznati epovi o stvaranju svijeta drugih civilizacija, mnogovrsna božanstva i mitovi. Ipak se u Izraelu snažno utvrdila vjera u jednoga Boga te svijest o izabranju i njihovoj posebnosti pred drugim narodima. No, još uvijek je trebalo tu vjeru učvršćivati i braniti pred nasrtajima velikih naroda. U tom procesu veliku ulogu su odigrali proroci koji su narod uvijek vraćali na pravi put podsjećajući na savez s Bogom. Sjetimo se samo Ilije i njegovog nadmetanja s Baalovim svećenicima.
Razlika između Izraela i ostalih naroda jest u tome što su Izraelci bili izabrani od svoga Boga, a ostali su narodi sami postavljali svoja božanstva i izmišljali kultove. Stoga psalmist i govori kako su ništavni svi bozi naroda. Oni su izmišljeni, napravljeni, ljudska ih je ruka sazdala. Njihovi kipovi imaju uši, a ne čuju, oči, a ne vide. Takvo je onda i uzdanje u njih: prazno i nepostojano. Kako se uzdati u nekoga tko ne postoji, u nekoga tko je plod nečije mašte? Ono je zapravo nešto, a ne netko. Nasuprot ovim izmišljenim likovima stoji Gospodin koji stvori nebesa. Samim time što je stvorio nebesa on ravna svime pod nebesima. On daje sreću i zemlja natopljena kišom, darom s neba, urod svoj. Čovjek po svojem stavu s nebesa ište blagoslov ili priziva prokletstvo.
Izrael je, uz veliku pomoć proroka, uspio sačuvati svoju jedinstvenost i vjeru u jednoga Boga, stvoritelja svega svijeta. Ta je vjera doživjela veliki pomak u punini vremena kad je Bog odaslao svoga Sina te tako po njegovoj poruci pozvao sve ljude u tu jedinstvenost vjerovanja. Zapravo, taj poziv je oduvijek bio prisutan, ako se prisjetimo Abrahama i obećanja o potomstvu, ali je sada bio konkretiziran. Postupnost Božjeg djela spasenja otkriva da je u njegovoj namisli uvijek bila prisutna Crkva. Ta Crkva smo danas mi. Mi smo to jedinstvo utemeljeno od Boga i upravo smo mi pozvani, poput Izraela nekada, svjedočiti jednoga Boga svim narodima. Ovaj psalam je naš prorok, naša opomena danas. Po njemu nas liturgija poziva da se ostavimo svih lažnih, nestvarnih izmišljotina današnjeg društva, a da prionemo uz Boga u čijoj sigurnosti leži sva naša stvarnost.
