Onim ljudskim očima gledano, ako je itko mogao okrenuti leđa Bogu i zamišljati kako se njoj ljudi klanjaju, to je ona. Učinila je toliko za Boga, bila mu poslušna i vjerna, pa zašto ne bi mogla okusiti bar mali dio kolača?
Nakon što je uskrsnuo, Isus dolazi među učenike, staje u sredinu i donosi im mir. Nije došao u neki kutak sobe ili na neko mračno mjesto gdje ga nitko ne može vidjeti, već dolazi u sredinu. Učenici, koji su oko njega, jasno su ga vidjeli i njihov je pogled bio prvenstveno usmjeren na njega. On koji je u središtu donosi mir u njihova srca, a oni ga slušaju, gledaju i dive mu se u svoj njegovoj slavi.
Ovaj događaj lijepa je slika duhovnog života pojedinca i zajednice Crkve. Bog je u središtu, a pojedinci koji tvore zajednicu su okolo, gledaju, slušaju i dive se njegovoj slavi. Mir je tu, u sredini, iako ga mi često tražimo po nekim tamnim i mračnim kutovima koji su samo privremeno rješenje.
No kada se ostavimo mračnih ćoškova ili smo ih sve već istražili, priklonimo se zajednici i stavimo Boga u središte svoga života te mu se istinski klanjamo, čak i onda postoji opasnost. Ono ljudsko u nama, ono Adamovo, potiče nas da budemo kao Bog. Potiče nas da istupimo naprijed, okrenemo leđa središtu i upremo pogled u zajednicu. Gledamo i zamišljamo da se zajednica klanja nama a ne Bogu, zauzimamo Božje mjesto i pomišljamo kako smo najpametniji, najsvetiji i najbolji, a zapravo smo za 180 stupnjeva u krivu.
Zanimljivo je kako je napast veća što su veći darovi, milosti i sposobnosti koje nam je Bog dao. Prisvajamo to kao nešto svoje i kao nešto što trebamo imati i zaslužujemo, a ne kao nešto što nam je darovano.
Ženi čiji rođendan danas slavimo Bog je dao neizrecive milosti i darove. Bezgrješno se rodila, začela po Duhu Svetom, rodila Sina Božjega i Spasitelja svijeta te blaženo uznesena na nebo. Onim ljudskim očima gledano, ako je itko mogao okrenuti leđa Bogu i zamišljati kako se njoj ljudi klanjaju, to je ona. Učinila je toliko za Boga, bila mu poslušna i vjerna, pa zašto ne bi mogla okusiti bar mali dio kolača? Pa makar onda kad je sve bilo gotovo, kad je Isus već bio uskrsnuo i uzašao na nebu, možda je tada ona trebala biti glavna?
Kada sjedimo u nekom stanu ili kući i gledamo kroz prozor možemo uočiti divne prizore, stabla, ptice, lijepe građevine, zvijezde u noći… No kada bi umjesto stakla tu bio zid, ne bismo mogli ništa vidjeti, taj divni pogled bio bi nam onemogućen. To staklo je tiho i neprimjetno, a pruža nam toliku ljepotu. Takva je bila Marija! Bila je siromašna i ponizna ne prisvajajući ništa sebi, nego uvijek usmjerujući na ljepotu svoga Sina. Nije htjela ništa za sebe, nikakvu slavu i čast nego je uvijek bila u službi Bogu. Radosno je prihvaćala svaki izazov koji je Bog stavio pred nju, znajući da će on na kraju sve okrenuti na dobro. O njoj nemamo mnogo informacija. Ni sama Biblija nam ne donosi puno podataka o Mariji. Ne znamo gdje se točno rodila, kanonska Evanđelja nam ne govore ni o njezinim roditeljima ni o porijeklu, a Pavao u Poslanici Galaćanima govori da je Isus od žene rođen. (Gal 4,4) Kao da omalovažava Mariju ne spominjući joj ime. No u njezinom životu samo je Bog, kojemu iz neizmjerne ljubavi služi, bitan i važan jer je sve usmjereno na njega.
Stoga možemo zaključiti kako je Marija vjerojatno zadnja osoba koja bi okrenula leđa Bogu i tražila svoju slavu. Od svog rođenja pa sve do zadnjeg dana ovozemaljskog života Bog joj je u središtu; promatra ga, sluša njegove riječi i ponizno ih izvršava. Ona je našla svoj mir i vjerno ga slijedila, te i nas danas poziva da se ostavimo mračnih kutova kao i lažnih hvalisanja i uzdignuća, te upremo pogled u Boga i njegovu slavu.
