Lipo nam je!

Bilo je teško oprostiti nekome tko nas je povrijedio, ali je bilo lijepo. Bilo je naporno očistiti kuću, napraviti kolače i pripremiti sve za obiteljsko i rodbinsko druženje, ali je bilo lijepo.

    Iv 1, 1-18

    U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

    K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.


Bilo je teško ustajati svako jutro na zornice, ali je bilo lijepo. Bilo je teško postiti i moliti tijekom došašća, ali je bilo lijepo. Bilo je teško priznati sve svoje slabosti i grijehe pred Bogom u ispovijedi, ali je bilo lijepo. Bilo je teško oprostiti nekome tko nas je povrijedio, ali je bilo lijepo. Bilo je naporno očistiti kuću, napraviti kolače i pripremiti sve za obiteljsko i rodbinsko druženje, ali je bilo lijepo. Na kraju, bilo je teško prihvatiti činjenicu da smo u 2026. godini, ali i to je lijepo. 

    Današnje evanđelje nam govori kako je odmah u početku bila Riječ. Također, na početku došašća i mi smo dali riječ, riječ odluke kojom smo nešto odlučili i obećali, te smo se trudili to izvršiti. Riječ koju nećemo iznevjeriti ni po koju cijenu. No kakva je ona bila? Je li služila da dokažemo samima sebi kako držimo do svoje riječi i kako poštujemo dogovor ili pak nešto više? Ako je naša riječ samo pokušaj da se dokažemo, brzo bi splasnula i iscrpila se. Jer naša riječ ima granice: slabi kada dođe umor, nestaje kada dođe kušnja i često se zaboravi kada stvari ne idu onako kako smo mi zamislili. 

    No u došašću nas nisu nosile naše snage, naše upornosti i odlučnosti. Nije nas nosila riječ, nego Riječ. Riječ koja je bila u početku, koja je sve stvorila i koja je uvijek prisutna u našim životima. Zbog te Riječi ustajali smo na zornice, zbog nje smo postili i molili, zbog nje smo se usudili priznati svoje grijehe, oprostiti i pripremiti se za susret s drugima. Zbog ovoga je bilo lijepo! Ne zbog nas nego zbog nje, ne zbog discipline nego zbog ljubavi prema Riječi koja nije daleka, nego je postala tijelom i nastanila se među nama.

    U Riječi je život i taj život je nama ljudima svjetlo. U Riječi nije samo puko preživljavanje iz dana u dan i nije samo postojanje. U njoj je dar koji možemo ili ne moramo prihvatiti. U njoj je onaj pravi i istinski život koji nas čini najradosnijima i najzadovoljnijima, i u teškim i u lakim okolnostima. Zbog ovoga je lijepo! Možda smo ponekada taj život probali zamijeniti nečim drugim, nečim materijalnim i opipljivim, ali nije i ne može biti isto.

    Taj život je nama svjetlo. Svjetlo koje nas vodi i koje nam pokazuje put. Ne zasljepljuje nas, nego rasvjetljuje. U tom svjetlu bolje vidimo Boga, druge i sebe. Kada pratimo to svjetlo više ne lutamo, i zbog toga imamo mir. Zbog ovoga je lijepo! Ponekad mislimo da smo dovoljno jaki da se možemo snaći u mraku, ali brzo dođe strah i opet tražimo svjetlo. Također, ponekad možemo pomisliti da se svjetlo gasi, da se namjerno udaljuje od nas, ali samo hoće da mu još brže pohrlimo. Iako je došašće završilo, nastavimo pratiti Riječ koja nas vodi i svjetlo koje nas ohrabruje svakoga dana.

    Nije uvijek lako slušati Riječ, živjeti život i pratiti svjetlo, ali je lijepo.