Članci autora: fra Luka Bešlić

Nije lako oprostiti nekome. To je znak nesebične ljubavi i slobode čovjekova srca. Kada opraštamo nekoj osobi, oslobađamo je od osvete i osude. Također, kada opraštamo oslobađamo i same sebe.

Izveli su fra Zvonku i petoricu njegove subraće iz kuće, poveli ih sa sobom i ubili. Oni koji su živjeli sa fra Zvonkom, u svojim svjedočanstvima i sjećanjima govore kako je bio tih i povučen, ali pouzdan prijatelj kome se moglo vjerovati. Također svjedoče kako je ostavio dojam istinskog navjestitelja evanđelja, te da je bio požrtvovan svećenik.

Bilo je teško oprostiti nekome tko nas je povrijedio, ali je bilo lijepo. Bilo je naporno očistiti kuću, napraviti kolače i pripremiti sve za obiteljsko i rodbinsko druženje, ali je bilo lijepo.

Onim ljudskim očima gledano, ako je itko mogao okrenuti leđa Bogu i zamišljati kako se njoj ljudi klanjaju, to je ona. Učinila je toliko za Boga, bila mu poslušna i vjerna, pa zašto ne bi mogla okusiti bar mali dio kolača?

Danas je također česta ova pojava formalnosti vjere: činiti ono što se od nas traži: odlazak nedjeljom na svetu misu, poštivanje vjere, odrađivanje pobožnosti i slično. Mislimo da smo blizu Boga, no srce nam je daleko.

Ivana se naziva evanđelistom ljubavi što iščitavamo iz njegovih spisa. Za njega se kaže da je bio učenik kojega je Isus posebno ljubio, no i on je učenik koji je osobito ljubio Isusa. Iskusio je njegovu ljubav, ali mu i je uzvratio.

Kako je lijepo imati prijatelja i partnera za cijeli život koji te razumije, s kojim prolaziš teška razdoblja, ali i s kojim dijeliš one vesele i radosne trenutke života!

Prije početka naših godišnjih duhovnih vježbi u Masnoj Luci, susreli smo se s našim roditeljima i zajedno proveli dan.

On je žrtvovao svoje dostojanstvo, svoj ugled i sve što je imao kako bismo mi živjeli. Otišao je i korak dalje te je prolio svoju krv i umro na križu.