Bitna odluka ljubavi kao dara Božjeg jest da je ona stalna. Da je ona spremna podnijeti sve protivštine i udarce dok unatoč njima ona se samo širi i raste. I u tome je prava oznaka kršćanstva jer »Bog nam nije dao duh bojažljivosti nego duha snage«...
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam:da ljubite jedni druge.« (Iv 15, 9-17)
Današnje nam evanđelje govori o
ljubavi. O toj istoj ljubavi koja je potaknula Boga sići među nas i postati
nama sličan. Ljubav koja je toliko snažno gorjela za čovjeka da je tijelom postala.
To je ljubav koja sve čini novo (usp. Otk 21, 5). To nije samo osobnost koju
Bog posjeduje, nego ono što ga najbolje definira. Bog je ljubav. No pitam se
što je s ljubavi danas? Je li ona nestala? Jesmo li mi uopće više kadri
prepoznati ju i još više jesmo li sposobni živjeti ju?
Možda nijedna riječ nije danas
izlizana, isfurana i krivo protumačena kao »ljubav«. Čini se da ju čujemo na
svakom koraku i da se u svaki razgovor miješa, ali da nam njezino pravo
značenje uvijek za dlaku pobjegne. Stalno slušamo kako ljudi govore jedni
drugima da ih vole, a da pritom nisu spremni ni prsta maknuti da pomogne
drugome ako bi to iziskivalo imalo truda, ili, ne daj Bože, malo žrtve. Time
svodimo ljubav na prazan osjećaj. Još gore tu smo riječ komercijalizirali te je
McDonalnd's za svoje geslo uzeo »I'm lovin' it«. Svako značenje ljubavi se gubi i ona postaje samo fraza
koju ponavljamo, ali koja ništa ne mijenja.
I eto u tom svijetu pomutnje i
nedefiniranosti stoji Isus i daje nam jednu jedinu zapovijed: »ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas«. Isus ne daje samo zapovijed nego i primjer. Prava
ljubav se ne može svesti samo na osjećaj ili dobru želju. Prava ljubav jest
prvenstveno dar, a zatim odluka koja se pokazuje prvenstveno u našoj spremnosti
na žrtvu. Isus nam sam kaže da nitko nema veće ljubavi od ove: da netko položi
život za svoje prijatelje. Tek je takva spremnost odlika prave ljubavi. Istina,
Isus je položio svoj život za nas, ali od nas se rijetko kad traži tako
drastična mjera. Ipak, u svojoj svakodnevici možemo iskazati ljubav kada se
žrtvujemo za drugoga. Kada unatoč tome što nam je teško možemo odložiti svoje,
često nevažne i sebične, želje da bi bili tu za prijatelja, da nešto učinimo za
drugoga. Prava ljubav se pokazuje kada sam spreman oprostit prijatelju koji me je
uvrijedio i žrtvovati svoje »pravo« na ljutnju; kada sam spreman pokrenuti se i učiniti nešto umjesto da se
samo žalim na situaciju i pričam kakvo bi stanje trebalo biti. I tu se, ja
mislim, očituje prava ljubav – kada smo spremni odbiti onaj lakši put i
izabrati onaj teži, onu zapovijed koju nam daje Otac, jer samo ona vodi k
istinskoj sreći. U tome nam je preteča Isus koji uvijek stoji spreman nam
pomoći. On koji nam šalje svoga Duha kako bi nas doveo Ocu.
Taj Duh nam daje snagu ljubavi
koja nam dopušta da se zauzmemo za drugoga, pa čak i da ljubimo neprijatelja. I
dok je ona jedini pravi put do sreće i nutarnjeg mira ona se nipošto ne može
shvatiti kao neka kvazi-karma gdje će se nama vratiti dobro budemo li ljubili.
Sjetimo se samo da je i sam Krist za ljubav križ zavrijedio. No bitna odluka
ljubavi kao dara Božjeg jest da je ona stalna. Da je ona spremna podnijeti sve
protivštine i udarce dok unatoč njima ona se samo širi i raste. I u tome je
prava oznaka kršćanstva jer »Bog nam nije dao duh bojažljivosti
nego duha snage«. (2 Tim 1,7) I zato jer znamo
da je onaj koga slijedimo pobijedio svijet, možemo unatoč svim protivštinama
ljubiti. Stoga vas ostavljam sa riječima evanđelja: »ljubite jedni druge«.
