U jednoj dirljivoj sceni iz anime serije One Piece, lik po imenu Dr. Hiluluk postavlja važno pitanje: "Kada čovjek umire? Kad ga pogodi metak? Ne. Kad oboli? Ne. Kad pojede otrovnu gljivu? Ne. Kad mu srce stane? Ne. Čovjek umire kada ga se zaboravi". Zato se danas sjećamo. I zato vjerujemo.
Iv 6,37-40
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
U danu tišine i sjećanja srca spontano traže tragove onih kojih više nema među nama. Ali vjera nas uči da ljubav ne prestaje smrću i da nitko tko je bio ljubljen – nije izgubljen. Jer u Božjem zagrljaju nitko ne nestaje.
"Onoga tko dođe k meni neću izbaciti." (Iv 6,37)
Ove Isusove riječi danas odzvanjaju dublje nego inače. Na Dan svih vjernih mrtvih, dok mislimo na one koji su otišli prije nas, tražimo utjehu, smisao i Boga. A On nam odgovara – ne kompliciranim teološkim izrazima, nego jednostavno: "Neću te odbaciti". Koliko se puta bojimo smrti jer nam se čini kao kraj, kao tišina koja proguta sve? A ipak, Isus nas podsjeća: "Smrt nije kraj".
"Da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan." (Iv 6,39)
To je Božja volja. Ne osuda. Ne zaborav. Nego uskrsnuće. Život! U jednoj dirljivoj sceni iz anime serije One Piece, lik po imenu Dr. Hiluluk postavlja važno pitanje: "Kada čovjek umire? Kad ga pogodi metak? Ne. Kad oboli? Ne. Kad pojede otrovnu gljivu? Ne. Kad mu srce stane? Ne. Čovjek umire kada ga se zaboravi". Zato se danas sjećamo. I zato vjerujemo. Naši dragi ne umiru ako ih nosimo u srcu – ali još više, ne umiru jer ih Bog ne zaboravlja. Isus ne gubi nikoga od onih koje mu je povjerio Otac. U vjeri, u molitvi, u ljubavi – ostajemo povezani s njima. Sve do uskrsnuća, kada ćemo biti ponovno zajedno – bez boli, bez rastanka. Vjera nije bijeg od stvarnosti. Vjera je susret s Onim koji je jači od smrti. Onim koji ne odbacuje. Onim koji pamti svakog čovjeka po imenu. Onim koji kaže: "Tko vjeruje u mene, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan." (Iv 6,40)
Zato danas ne tugujemo kao oni koji nemaju nade. Danas hodamo grobljima ne kao kroz tamu, nego kao kroz vrtove tihe vjere – u iščekivanju svjetla. Jer smrt nema posljednju riječ. Ljubav ima!
A Božja ljubav nikada ne zaboravlja!
