Snaga vjere

Snaga vjere začuđuje ljude svih vjekova. Uvijek su postojali oni koji su išli protiv struje svijeta. upravo ti ljudi su kasnije unijeli velike promjene u svijet. I, da, svi su postali sveti.

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ­ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, ­jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu ­dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I ­dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djete­tova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. (Mk 5, 21-24.35b-43)

Kakvu stvarnost pred nas stavlja evanđeoski ulomak kojega čitamo? Na današnji dan liturgija nam želi pokazati kolika je, zapravo, snaga vjere. Prava vjera uvijek pronalazi put do cilja i čini čudesna djela. Zapravo, ovaj ulomak nam je svjedočanstvo kako se isplati vjerovati čak i onda kada nam svi drugi govore da je svaka nada izgubljena. Ali, ako vjerujemo u nadi protiv svake nade, onda će se dogoditi upravo ono čudo koje tražimo. Zašto? Samo zato što vjerujemo. Isus je rekao kako je potrebno samo malo vjere, poput zrna gorušičina, kako bi planina skočila u more.

Uistinu, Gospodin od nas ne traži puno kako bismo dobili ono što tražimo. Na mnogo mjesta u Bibliji vidimo da Isus kaže: »Vjera te tvoja spasila!« Ako se danas usudimo reći da nas Gospodin ne sluša i da ne odgovara na naše molitve onako kako želimo, onda sada imamo priliku pronaći uzrok tome svemu. Vjerujemo li u to što molimo? Vjera je kadra prodrijeti u nebesa i kod Gospodina izmoliti ono što ni sami ne umijemo izmoliti. Da, tako je malo potrebno kako bismo zadobili tako puno. No, svi smo mi poput ovih ukućana nadstojnika sinagoge i uvjeravamo jedni druge da nema potrebe »mučiti učitelja«. Zar to nije smiješno? Na više mjesta se pokazalo kako Gospodin čeka takve situacije kako bi pokazao da je Njemu, ipak, sve moguće.

Svjedočanstvo žene koja je dotakla Isusove haljine s vjerom još nam više pokazuje kolika je snaga vjere. Njoj je bilo dovoljno da u vjeri dotakne haljinu kako bi zadobila ozdravljenje. Mnogi su u tom trenutku bili oko Isusa i dodirivali ga, ali je Isus osjetio samo njen dodir. Dotakla Ga je njena vjera i to je bilo dovoljno. Nije bilo nikakvog razgovora, nije bilo molitve, to je bila vjera na djelu. Vjera koja je potakla milosrđe da učini čudo. Snaga vjere začuđuje ljude svih vjekova. Uvijek su postojali oni koji su išli protiv struje svijeta. upravo ti ljudi su kasnije unijeli velike promjene u svijet. I, da, svi su postali sveti. Vjera je kadra učiniti velika djela koja utječu na cjelokupno čovječanstvo. Majka Terezija je jednom prigodom rekla da je to što njene sestre s njom čine samo mala kap u oceanu, ali upravo bez te kapi ocean bi bio manji.

Bitno je ono što kao pojedinci činimo. Neupitno je utječe li to na okolinu. Kada mijenjamo sebe, mi mijenjamo svijet. No, da bi se sve pokrenulo i dobilo na snazi, potrebna je vjera. Gospodin uvijek vjeru prati djelima. Tako je to od prvih dana Crkve, ali i u Starom Zavjetu o tome imamo dovoljno svjedočanstava. Zašto se, onda, ne bismo odvažili na tu avanturu vjerovanja? Na kraju krajeva – ovisni smo o Gospodinu. Samo On zna kada je naš zadnji trenutak. Zar nije vrijedno povjeriti Mu sve trenutke između prvog i zadnjeg daha kako bismo za tu vjeru i povjerenje primili nagradu vječnoga života? Budimo danas mi oni koji će pokazati kako se isplati vjerovati i ići strujom protivnom ovom svijetu.