Razmišljanje o tome što može značiti da je izvan sebe može nam biti poticajno. Možda nas te riječi mogu pozvati da izađemo izvan sebe i probamo sagledati svoj život i način na koji živimo. Ako slušamo Isusa i primjenjujemo njegove riječi na sebe, postat ćemo drugi Isus jer će nas to cijele promijeniti. Trebamo tražiti istinu koja će nas iz temelja zahvatiti i mijenjati.
Mk 3, 20-35
U ovome evanđeoskom odlomku o Isusu su rečene teške riječi. Za Isusa koji je došao da nas spasi i pokaže nam put u vječni život reći da je izvan sebe ili da po Beelzebulu, poglavici đavolskom izgoni đavle, djeluje apsurdno. Siguran sam da se mnogi od nas pitaju kako su to mogli za Isusa uopće i pomisliti. Možemo se čuditi tome i smatrati te ljude kao one koji su teški nevjernici jer ne poznaju dovoljno dobro Isusa i ono zbog čega je došao k nama. Sigurno je Mariji i njegovim učenicima bilo teško čuti riječi koje su upućene Isusu. Možda su ga htjeli izvući iz te po njima neugodne situacije pa su došli k njemu.
Razmišljanje o tome što može značiti da je izvan sebe može nam biti poticajno. Možda nas te riječi mogu pozvati da izađemo izvan sebe i probamo sagledati svoj život i način na koji živimo. Ako slušamo Isusa i primjenjujemo njegove riječi na sebe, postat ćemo drugi Isus jer će nas to cijele promijeniti. Trebamo tražiti istinu koja će nas iz temelja zahvatiti i mijenjati. Tako ćemo činiti Crkvu kojoj je Isus glava, a mi udovi koji smo poslušni njegovu pozivu. Njegove riječi možemo slušati na euharistiji okupljeni s drugim vjernicima i tako činimo Isusovu braću, sestre i majku.
Često nam se zna dogoditi da ne želimo takvu vrstu promjene. Lakše nam je stajati sa strane i kritizirati kako se ostali ponašaju. Čak ćemo ići dotle da kritiziramo nečije ispravno ponašanje samo zbog toga jer se mi ne želimo mijenjati. Čini nam se lakšim biti učahuren u onome u čemu jesmo jer mislimo ako skinemo oklop sa sebe postat ćemo ranjivi i nećemo imati snage za ići dalje. Ali tu je Gospodin koji nas vodi naprijed i želi da svi budemo njegova rodbina i njegovi učenici. On nas poziva iz dana u dan da ustanemo i izađemo izvan svih svojih slabosti, grijeha, tereta i svega što nas drži zatvorenim bez postizanja nutarnjeg mira. Možda smo donekle već na pola puta da izađemo iz svojih problema. Gospodin nam pruža ruku. Hrabri nas kroz svoju riječ. Šalje nam i svoju majku Mariju koja će nam pomoći pokazati put do svoga Sina.
U ovom odlomku postavlja se pitanje hule na Duha Svetoga. U čemu je problem pa da tako sagriješimo? Pravimo li mi loše poteze po tom pitanju? Znajući kako su živjeli pismoznanci, farizeji i svi koji su uživali neku vrstu ugleda na svojim pozicijama u društvu toga vremena, sigurno su zbog zaslijepljenosti odbacivali poticaj Duha Svetoga koji ih je pozivao na mijenjanje svoga ponašanja. Izrugivali su se onima koji su išli za Isusom slijedeći poticaje Duha Svetoga. Samim time kao da su indirektno hulili na Duha Svetoga i uzimali sve to olako. Na nama je da budemo budni i da svojim životom možemo biti osjetljivi na ono što nas Duh Sveti poziva kad god je potrebno da se mijenjamo i da činimo sve što će nas vratiti u zajedništvo s Isusom.
