Povjerovati Pismu

Riječ Božja – Sveto Pismo dar je života. Ono nas uvodi u svu puninu života i tek u njemu mi otkrivamo vlastitu vrijednost i vlastito usmjerenje...

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njego-vi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. (Iv 2, 13-22)

 

Tko je jednom gledao pticu koja po prvi put polijeće iz gnijezda, svojim očima gledao je svu dramu života. Tko je jednom gledao dijete koje se upušta u životnu avanturu prvog samostalnog hoda, svojim srcem ćutio je svu dubinu i ljepotu dara života. O daru života razmišljamo uz liturgijska čitanja na obljetnicu posvete lateranske bazilike što je slavimo ove nedjelje.

Pred nama stoji Isus i ova živopisna evanđeoska scena prevrtanja stolova. Isus kakav nije inače, ljutit i rasrđen, Isus koji je razočaran. Ne trebamo biti vrhunski poznavatelji Svetog Pisma i ljudske psihologije da razumijemo što je Isusa tako razljutilo, jer on sam to reče: Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. Na takvu njegovu izravnu opomenu javiše se Židovi i svojim pitanjem: Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti? – prigovoriše Isusu. Njegov odgovor o rušenju i podizanju hrama nije im bio jasan te još jednom prezreše i ismijaše Isusa. Kasnije se njegovi učenici sjetiše ovog događaja te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Pitamo se danas zašto Isusov govor nije bio jasan Židovima niti učenicima?

Učenici su bili ti koji su pratili Isusa i cijelo vrijeme bili uz njega. Sve što je činio gledali su svojim očima, sve što je govorio slušali svojim ušima, a ipak odmah ne razumješe Isusove besjede. Židovi, također, ne prepoznaše Isusovih riječi. U svome očajnom iščekivanju mesije koji ima doći i povesti Izrael u borbu protiv rimskog okupatora, zatvorili su oči svoga srca, jedini instrument kojim čovjek može povjerovati Isusu. I nisu taj instrument, brojni od njih, više nikada mogli otvoriti. Učenici pak, nakon Uskrsnuća Gospodinova, još su jednom prolazili kroz sve ono što Isus činio i govorio u želji utvrđivanja svoje vjere u Uskrslog Krista. I povjerovaše Pismu.

I danas pred svakim od nas koji se zovemo Kristovim učenicima, ali i pred cijelom Crkvom stoji ovaj isti dvostruki izazov. Biramo između svojih osobnih, društvenih, znanstvenih uvjerenja i vjere u Krista kojeg je navijestilo Pismo. Njihova uvjerenja spriječila su Židove povjerovati. Ni najmanje se ne trebamo bojati istraživati svaki djelić Pisma, o njemu razmišljati i njega promišljati, ali samo ako je naš cilj još dublje povjerovati.

Riječ Božja – Sveto Pismo dar je života. Ono je stvarnost onoga prvog dječjeg hoda, jer ono nas uvodi u svu puninu života i tek u njemu mi otkrivamo vlastitu vrijednost i vlastito usmjerenje. Pismo u konkretnom življenju Crkve i pojedinca postaje k vječnosti usmjereni život. U Pismu mi možemo povjerovati Kristu, povjerovati da je on kadar razvaljeni hram u tri dana podići – na život.

Kada ptići čine svoj prvi let iz gnijezda uvijek je negdje u blizini i majka ptica. Počesto ona bude ona koja mora svoju dječicu pogurati iz gnijezda kako bi se osamostalili. Isto je i s djetetom koje čini svoje prve korake. Gotovo uvijek je tu negdje majka koja budno prati da se djetetu nešto ne dogodi dok kroči u život. I dok radosno slavimo dar života što nam ga Krist dade, u nama se rađa odlučnost da budemo istinski Hram Božji – Božja građevina, kako to poziva apostol Pavao. U nama se nastanjuje Duh Sveti, isti onaj Duh koji je nadahnuo Pismo. Pod brižnim pogledom Majke Marije, koja je povjerovala i bila osjenjena Duhom, i mi dopuštamo biti osjenjeni te bivamo spremni uroniti u dar života, bivamo spremni povjerovati Pismu.