Zajedno razmatramo sedamnaestu opomenu sv. Franje koja govori o poniznosti...
Blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome. Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu
Riječ poniznost među nama ljudima postala je nešto nepoželjno, nešto o čemu se ne želi previše pričati. Također, riječi poniziti se i biti ponizan nisu dobrodošle. Iskrivljeno i krivo shvaćeno značenje ovih pojmova doveli su do toga da se ove riječi malo cijene. Ipak, otkriti poniznost onakvu kakva ona doista jest, a ne onakvom kakvom ju činimo, znači zakoračiti u jedan novi svijet koji otvara put prema pravoj slobodi. Otkriti poniznost i živjeti ju znači ući u istinu. Istinu o sebi, o drugima i o Bogu. Poniznost je istina koja oslobađa. Sveci jako puno govore o poniznosti jer su svjesni njene važnosti za život. Oni znaju da je poniznost temelj na kojem sve treba graditi i stoga u svojim spisima pozivaju sve da žive u njoj.
Sveti Franjo Asiški u svojim nam spisima otkriva poniznost kao krepost koja se u praktičnom životu očituje kao ljubav. Ljubav prema Bogu, prema drugima i prema sebi. Poniznost nas uranja u istinu, a biti uronjen u istinu znači postajati biće ljubavi, znači postajati sve sličnijima Bogu. Međutim, ljudski napori koliko god bili veliki neće nas dovesti do života u poniznosti, istini i ljubavi. Sami to ne možemo postići, a još manje ustrajati u tome. Shvatiti i prihvatiti ovu istinu znači ozbiljno uzeti Isusove riječi: „Bez mene ne možete ništa učiniti.” (Iv 15, 5) Tko prihvati da bez Njega ne može ništa učiniti, taj dopušta da zrake poniznosti prosvijetle njegovo biće i već je napravio veliki korak u svom životu.
To je ono što Bog traži od nas, a
mi se tako često opiremo ovim riječima. Često smo uvjereni da možemo učiniti nešto.
Vidimo da već činimo nešto što je dobro, pa lako možemo pomisliti da nam nije
potreban Bog da bismo činili to dobro. Time utiremo put sljepoći. Potrebno je,
međutim, osloboditi se toga privida i otvoriti svjetlu Istine. Samo ona
ozbiljuje Isusove riječi.
