Isus je na križu umro za nas nesavršene, nije umro samo za savršene. Davati živote za druge možemo ostvariti tako da im donosimo Život, a Život sam u sebi je Bog.
Iv 15, 9-17
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Na samom početku današnjeg evanđelja Isus kaže: Kao što je otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi. Isus nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi. Čovjek se pita je li moguće ostati u toj Ljubavi pored svih svojih životnih oluja, nemirnih mora, briga, križeva...
Svaki grad, svaka država ima neki svoj zakon, nešto čega bi se svi trebali držati kako bi život bio bolji. Isus također ima svoj zakon, svoje zapovijedi koje nam je ostavio da ih čuvamo i vršimo. Te su zapovijedi čuvari našega života i naše duše. Ako poštujemo njegove zapovijedi, čuvamo dušu, ostajemo blizu njega, ostajemo u krilu njegove ljubavi, a svako naše pitanje, strah ili životna oluja dobivaju odgovor i smisao u njemu.
Zapovijed koju Isus naglašava u ovom evanđelju je zapovijed ljubavi. Da bi čovjek izvršio neku zapovijed, snaga je sigurno jedna od stvari koje su mu potrebne. Isus je imao snagu jer je imao svoje uporište, a njegovo uporište je Otac. Isus je ljubio jer je i sam bio ljubljen. Nama je važno shvatiti da smo ljubljeni. Mi možemo ljubiti jedino ako je Isus naše uporište. Ljubav se napaja na Izvoru. Tek iz odnosa s njim mi možemo ljubiti jedni druge. Bez odnosa s njim mi smo prazni, suhi i nismo u mogućnosti drugima ništa dati, a pogotovo ne ljubav.
Provodeći vrijeme s njim, naša ljubav ozdravlja i postaje lijek drugima. Što je to uopće ljubav? Kad nam netko postavi pitanje što je za nas ljubav ili kada sami razmišljamo o njoj, uvijek ćemo dati neku svoju definiciju ljubavi, definirat ćemo je na način kako mi to vidimo, smatramo, zamišljamo... Vjerujem da je svaki čovjek barem jednom u životu sebi postavio pitanje: Ljubim li? Ako je odgovor pozitivan, kakva je onda ta moja ljubav ili, barem, kakva bi trebala biti?
Odgovor na pitanje o ljubavi nalazimo u rečenici današnjeg evanđelja, u kojoj Isus jasno kaže: Veće ljubavi nitko nema od ove: da život svoj položi za prijatelje. Ljepota ove rečenice krije se u križu. Gdje je Isus nas najviše ljubio? Pa na križu. Na križu je Isus ispunio riječi satkane u ovoj rečenici, na križu je raspeta Ljubav otkupila naše duše. Križ podrazumijeva nešto teško, bolno, ali bez njega teško možeš ljubiti. Patnja križa te čisti, pročišćava tvoju ljubav kako bi se u tebi nastanila Isusova ljubav. Prihvaćajući križ, prihvaćaš ljubav koju ti Isus kroz njega želi darovati.
Put ljubavi je put križa i jedino idući tim putem moći ćemo razumjeti Isusa, suobličiti se s njim i shvatiti riječi današnjeg evanđelja. Snaga ljubavi je u križu. Zora uskrsnuća je došla, ali tek nakon tame Velikog petka. Zato budi siguran da ne možeš zagrliti Isusa Uskrslog, ako prije toga nisi zagrlio Isusa Raspetog. Tako je i u našim međuljudskim odnosima. Lako nam je zagrliti dobrog, zabavnog, bogatog, no budimo hrabri pa zagrlimo siromašnog, dosadnog, nepoželjnog... A zagrljaj nije samo fizički dodir ili kontakt s bližnjim, zagrljaj znači prihvatiti osobu, zavoljeti njezine posebnosti, osobito one teške, provesti vrijeme u društvu te osobe…
Danas su rijetke situacije u kojima bi se od nas tražilo da damo život za prijatelje onako kako je Isus to uradio, ali to nije jedini način davanja života. Prihvatiti nekoga s njegovim manama, slabostima i ostati prijatelj takvoj osobi – i to je način na koji možemo dati život za tu osobu. Isus je na križu umro za nas nesavršene, nije umro samo za savršene. Davati živote za druge možemo ostvariti tako da im donosimo Život, a Život sam u sebi je Bog.
Kada drugima donosim Boga donosim im Život. Trebamo biti svjesni da u svom srcu ne posjedujemo samo zloću, grijehe, mane, nego i razne druge darove i vrline koje Bog može upotrijebiti kako bismo mogli nekome donijeti Život. Zato je važno da smo otvoreni i spremni darivati ljubav jedni drugima. Ljubav i žrtva koju ljubav traži nekada će te umoriti, raniti ili razočarati, ali ne boj se otići do kraja, nemoj ostati na pola! Budi hrabar i otiđi do kraja, do križa! Ne boj se umirati za Ljubav, a to često znači umirati za druge. Umirući za Ljubav, rađat ćeš se za novi Život i upravo ćeš taj Život donositi drugima te tako davati svoj život za prijatelje. Budi hrabar i ljubi, a sam uvijek znaj da si neizmjerno ljubljen od Ljubljenoga!
