U prispodobi koju je Isus izgovorio u današnjem evanđelju (Mt 21, 33-43) u likovima zlih vinogradara automatski prepoznajemo ondašnju židovsku vjersku elitu koja je odbacivala i likvidirala Božje glasnike, na posljetku i samog Božjeg Sina Isusa.
Čitajući evanđelja i Sv. Pismo uopće, lako prepoznajemo negativce, u ovom slučaju farizeje i saduceje koji su sebi prisvojili pravo na Boga i pravu vjeru, tako da su u svojoj revnosti iznakazili sliku Boga i pristup drugih ljudi Bogu. Tako su se i sami odmakli od njega stvarajući sebi lažnoga – iskonstruiranog Boga, onakvoga kakvog bi oni željeli, Boga po svojoj mjeri.
Ponašamo li se i mi katkada kao ovi zli vinogradari? Privatiziramo li pravo na Božji vinograd: vjeru, Crkvu, sakramente…? Tjeramo li svojom nevjernošću i uskogrudnošću druge od Boga i od Crkve? Prepoznajemo li znakove koje nam Bog šalje da se obratimo? Ako ćemo iskreno stati pred Boga koji je sama istina uočit ćemo da mu ne služimo uvijek na čast i diku. Svoju kršćansku odgovornost koja se sastoji u tome da budemo pravi nositelji i objavitelji Boga često prebacujemo na druge, najčešće na biskupe i svećenike, te se ponašamo kao da se nas Evanđelje uopće ne tiče. S druge strane, optužujemo hijerarhiju za samovolju i željeli bismo da nas se sve pita, a uopće nismo spremni surađivati.
Za rad u Božjem vinogradu potrebna je suradnja, ponajprije svakog pojedinca s Bogom, zatim jednih s drugima, plodovi suradnje sigurno neće izostati. Motiv za suradnju je Kraljevstvo Božje, koje nam je doduše obećano i na neki način je već među nama, ali još nije u punini ostvareno. To Kraljevstvo nije naš vlastiti posjed, nego Božji dar koji treba ostvarivati. Svi smo pozvani na rad u Božjem vinogradu, svatko na svoj poseban način. No nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi Božji suradnici, a ne vlasnici, ne zaboravimo da je on nas pozvao, a ne mi njega. Iako smo mi radnici, a Bog gospodar vinograda, mi smo ipak njegovi suradnici, ne svojim zaslugama, nego njegovom milošću. To Božje povjerenje i milost nemojmo izdati, nego odgovorno radimo tražeći najprije slavu Božju, a ne svoju. Isus nas opominje: „Oduzet će se od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi plodove!“
Završimo ovo kratko razmišljanje molitvom Crkve:
Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši a daruj i ono što ne umijemo moliti.
