Pravo čekanje uvijek uključuje one najbitnije stvari - i vjeru i nadu i ljubav. Jer nije istinski čekao tko nije vjerovao da ima smisla čekati, makar trenutno možda i izgledalo...
Svetkovina Krista Kralja i danas nam pruža jasan putokaz: nijedna zemaljska vlast ne može nas istinski spasiti niti nam donijeti trajni mir i pravdu.
Neće nas spasiti ni zlatne grobnice, ni najnoviji BMW-i i Mercedesi, ni ajfoni ni influenceri, nego Ljubav, po kojoj će nam se i suditi. Koliko smo ljubili njega i koliko...
Koliko često uspijem sjesti i promotriti svoj dan, svoje postupke, svoju trenutnu životnu situaciju, dati smisao i objašnjenje svojim postupcima, smiriti se, sjesti i promotriti drugog pokraj sebe, dati mu...
On mu pristupa sasvim jednostavno, bez laskavoga uvoda, ne zove ga u početku učiteljem kako su to napravili farizeji i saduceji, nego prelazi odmah na pitanje.
Želi ozdraviti, biti zdrav, progledati, jer bio je slijep, točnije slijepi prosjak. Za pretpostaviti je da je zbog svog stanja bio na rubu društva.
Logika svijeta kao da je sve izraženija. Sebičnost i oholost izbijaju sa svih strana. Među nama je prisutna ona čežnja da budemo viđeni.
Sve je kao usmjereno prema njemu, ali duboko znamo da on nije centar toga.
Kako je lijepo imati prijatelja i partnera za cijeli život koji te razumije, s kojim prolaziš teška razdoblja, ali i s kojim dijeliš one vesele i radosne trenutke života!